U organizaciji Hrvatske akademije za znanost i umjetnost (HAZU) u BiH u utorak je, povodom Dana hrvatskog jezika, upriličena tribina na kojoj je istaknuto kako za Hrvate u BiH posebno značenje ima očuvanje hrvatskog jezika te njegovo prenošenje budućim naraštajima.
Mjesec hrvatskoga jezika je kulturna manifestacija koja se održava od 21. veljače (Međunarodni dan materinskoga jezika) do 17. ožujka (dan objave Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika 1967.), na poticaj Instituta za hrvatski jezik. Cilj je istaknuti važnost očuvanja materinskoga jezika, narječja i bogate jezične baštine.
''Hrvatski narodni jezik star je kao i hrvatski narod, a hrvatski književni jezik počinje onda kada počinje hrvatska književnost. Naš jezik raste u kontinuitetu, više od tisuću godina, a jedna od osobitosti jezika je što je stasao u doba srednjeg vijeka te je bez prekida rastao do danas'', izjavio je akademik Šimun Musa, koji je danas imao izlaganje na temu hrvatskog jezika u BiH i njegovim osobnostima.
Musa naglašava kako je jezik identitet naroda.
''Jezik je temeljno obilježje naroda, a bez jezika bi narod bio 'prazan'. Hrvatski jezik je u vrijeme Protureformacije, ali i prije toga, ušao na europsku scenu kao bitan te je kao takav ostao do danas'', ističe akademik Musa.
U moderno vrijeme, tj. vrijeme Interneta, ni hrvatski jezik ni ostali svjetski jezici nisu ''imuni'' na sve češći prodor stranih riječi, posebno anglizama.
''UNESCO smatra da u ovoj posvemašnjoj globalizaciji, kada rapidno nestaju 'mali jezici', da bi trebalo iznaći neki model kako bi se to zaustavilo. Jezik utječe puno više na društvo nego to mislimo, ali i društvena zajednica utječe na jezik. Obitelj, školovanje, čitanje prije svega, potiču razvoj kulture i jezika'', kazao je.
''Hrvatski narod i književnici pisali su na sva tri narječja, a i danas postoji književnost na sva tri narječja. Piše se i na kajkavskom i čakavskom, ali se ipak najviše piše na štokavskom narječju'', pojašnjava akademik Musa.
Predsjednik HAZU u BiH akademik Mladen Bevanda se osvrnuo na važnost usvajanja Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.
''Usvajanje ovog dokumenta je iznimno važan dan iz hrvatske nacionalne povijesti. Kao takva, Deklaracija je presudan dokument u razvoju i očuvanju hrvatskog jezika. Ovaj događaj svojim razmjerima, intenzitetom i značenjem podigao je buru i uznemirenost te doveo do antihrvatske kampanje'', podsjeća akademik Bevanda dodavši kako su velikodostojnici koji su potpisali tu deklaraciju tražili ravnopravnost hrvatskog jezika i njegovo odmicanje od izmišljenog konstrukta ''srpskohrvatskog jezika''.
Akademik Bevanda se u svom izlaganju posebno dotakao rada povjesničara Stjepana Krasića, dominikanca koji je život posvetio proučavanju dokumenata u Rimskim i Vatikanskim arhivima, i koji je došao do važnih otkrića o povijesti hrvatskog jezika.
''Krasić je otkrio da je hrvatski jezik imao status međunarodnog jezika u 16. i 17. stoljeću, a Crkva ga je izabrala kao najpogodniji za komunikaciju sa svim Slavenima. Papa Klement VIII je, tražio koji će se slavenski jezik odabrati kao najpogodniji za komunikaciju, a u nekoliko odgovora od isusovaca diljem Europe, posebno Slovačke i Španjolske, istaknuto je da bi to trebao biti hrvatski jezik (Lingua Croatica) jer 'mnogo se govori u krajevima pod Turcima, govore ga učeni ljudi, majka je ostalih slavenskih jezika, njegov izgovor je najljepši, najbliži je staroslavenskom uzoru i ima najbogatiju kulturnu prošlost''', ističe akademik Bevanda.
Predsjednik HAZU-a u BiH kazao je kako ova institucija naročitu predanost daje na promicanje i očuvanje hrvatskog jezika u BiH.
''Hrvatski jezik je stožerna nacionalna vrijednost, temeljna oznaka hrvatskog identiteta, hrvatska prepoznatljivost, čuvar je naše memorije i jamac opstojnosti, integrirajući faktor koji povezuje sve Hrvate'', zaključio je Bevanda.
