Kako se nositi s anksioznošću pred polazak u školu?

Prvo, imajte na umu da je tjeskoba oko početka škole normalna. Niste sami u stresu pripreme djeteta za novu školsku godinu.

Ali ponekad se tjeskoba može hraniti sama od sebe, rasti i pojačavati se kako se približava prvi dan škole i utjecati na to kako se nosimo sa stvarima.

Prepoznavanje i priznavanje vlastite tjeskobe važno je jer djeca primjećuju kako se osjećaju roditelji ili skrbnici.

Samoosjećanje je jako važno. Budite ljubazni prema sebi jer biste mogli biti pod stresom u vrtlogu susreta s učiteljem, kupnje školskog pribora i provođenja rasporeda.

Odmorite se i učinite nešto što će vam pomoći da se opustite. Vaša će djeca primijetiti da radite te stvari i početi koristiti slične strategije suočavanja.

Kako možete pomoći svom djetetu s njegovom anksioznošću?

Prva stvar koju trebate učiniti je saznati oko čega su zabrinuti. Čak i ako su uzbuđena zbog nadolazeće školske godine, djeca su često zabrinuta zbog raznih stvari prije početka škole.

Brinu se hoće li se uklopiti i imati prijatelje, hoće li im učitelji i kolege iz razreda biti dobri, kako će napredovati u školi i kako će novi elementi škole utjecati na njih (npr. polazak u drugu školu, promjena razreda po prvi put ).

Izbjegavajte pretpostaviti da znate što uzrokuje da se vaše dijete osjeća tjeskobno. Znaju nas ponekad iznenaditi onim što im je na umu.

Neka djeca možda neće moći odmah pretočiti svoju tjeskobu u riječi i možda će trebati vremena.

Kad se počnu otvarati, potvrdite njihove osjećaje bez osuđivanja. Zatim im možete pomoći te ih usmjeriti kako se nositi sa svojom tjeskobom.

Dajte svojoj djeci priliku da izraze svoje osjećaje o početku škole. Na primjer, možete reći: "Dakle, ljeto je pri kraju, a škola samo što nije počela. Kako ti se to čini?"

Za neku djecu, posebno mlađu, kojoj je teško označiti svoje osjećaje, možda ćete morati imenovati osjećaje i provjeriti jesu li točni.

Mogli biste upotrijebiti jezik poput: “Hej, prijatelju, činiš se jako nervoznim zbog početka škole. Osjećaš li se tako?"

Kada izražavaju svoje osjećaje, potvrdite njihovo iskustvo kako bi znali da ste ih čuli. Mogli biste reći: “Vidim kako vas početak rada s novim učiteljem čini nervoznim. I ja bih se osjećao isto!”

Čitanje knjiga o povratku u školu ili tjeskobi također može biti način da priznate da povratak u školu može djelovati zastrašujuće ili izazvati tjeskobu.

Imajte na umu da stalno pričanje o tjeskobi zapravo može pojačati brige koje djeca imaju, stoga uravnotežite vrijeme provedeno u razgovoru o tome s drugim aktivnostima.

Možete učiniti razne stvari kako biste svom djetetu pomogli da se nosi sa svojom tjeskobom oko početka škole. Djeca, osobito mlađa, sklonija su biti svjesnija fizičkih znakova tjeskobe nego svojih zabrinutih misli.

Za djecu koja su u stanju pretočiti svoje brige u riječi, strategije kao što su planiranje vremena za razgovor o svojim brigama  te vođenje dnevnika o njima mogu im pomoći da simbolično uklone brige iz svog uma.

Također možete pomoći svojoj djeci da se nose s njima radeći s njima na pripremama za školu. Uključite ih u pripremanje školskog pribora, ponovno pokretanje noćne rutine i/ili izradu tablice/popisa stvari koje treba obaviti svako jutro.

Ne zaboravite uključiti neke zabavne aktivnosti koje nisu vezane uz školu. Uostalom, još je ljeto!

Na kraju, ne zaboravite naglasiti otpornost. Umjesto da stalno uvjeravate svoje dijete da će sve biti u redu, podsjetite ga da čak i ako stvari ne idu onako kako su očekivali, ono ima sposobnost riješiti probleme.

Kada potražiti stručnu pomoć?

Ako primijetite da je vaše dijete i dalje tjeskobno ili zabrinuto zbog škole tjednima ili mjesecima nakon što je škola počela, bolje proučite njihova druga ponašanja. Smeta li im nervoza da rade druge stvari u kojima uživaju?

Bude li se usred noći ili im je teško zaspati? Čine li se pretjerano umornim bez poznatog razloga?

Je li vaše dijete više napeto, razdražljivo ili nervozno? Imaju li problema s koncentracijom? Ako primijetite neke od ovih znakova, razmislite o traženju stručne pomoći.