Zašto je Bartol Kašić napisao prvu hrvatsku gramatiku?

Na današnji dan prije 375 godina, 29. prosinca 1650. umro je u Rimu hrvatski pisac i jezikoslovac Bartol Kašić (Cassius, Cassio).

Bartol Kašić bio je hrvatski katolički svećenik, isusovac, gramatičar, duhovni pisac i prevoditelj. Autor je prve hrvatske gramatike Institutionum linguae illyricae libri duo (1604.).

Različiti su zapisi njegova imena: lat. Bartholomaeus Cassius i Bartolomeo Cassio, potpisivan i s Bogdančić ponekad s dodatkom Pažanin.

Kašić rođen je na Pagu 15. kolovoza 1575. godine. Naučio je čitati i pisati kod ujaka Luke Deodatija Bogdančića koji je bio svećenik. Kao darovita i marljiva učenika poslali su ga 1593. na daljnje školovanje u Rim gdje je 1595. stupio u Družbu Isusovu.

Kao talentirani student u Rimu poučavao je hrvatski jezik u Ilirskoj akademiji, koja je djelovala u sklopu isusovačkog Rimskog kolegija. Krajem 16. stoljeća sastavio je hrvatsko-talijanski rječnik. Danas su poznata tri primjerka, od kojih se jedan čuva u Oxfordu.

Bartol Kašić je pripadao isusovcima, a jedna od njihovih zadaća bilo je poučavanje kršćana na području tadašnjeg Osmanskog Carstva. Budući da nisu imali nikakav priručnik, Kašić je 1604. objavio prvu gramatiku hrvatskoga jezika Institutionum linguae illyricae libri duo (lat. Ustroja ilirskoga jezika dvije knjige) na latinskome jeziku.

Djelo je pisano u dva dijela i sadrži oko 200 stranica. Opisani hrvatski jezik je mješavina štokavskog i čakavskog. Razlike između tadašnjeg i današnjeg jezika nisu velike: umjesto x pišemo ž, umjesto sc pišemo š, umjesto gn pišemo nj, umjesto gli pišemo lj, umjesto cz pišemo c, umjesto c pišemo č, umjesto chi pišemo ć, umjesto y pišemo j.

Kasnije je Kašić postao ispovjednik u bazilici sv. Petra u Rimu. Nakon toga kreće u obilazak zapuštenih župa po Hrvatskoj, Bosni i Srbiji. Preveo je čitavu Bibliju na hrvatski te je čitao evanđelje na hrvatskom jeziku, a prevodio je i pobožne pučke knjige.

Djelo s najviše izdanja je katolički obrednik pod naslovom Ritual rimski (1640.), koji je bio službena liturgijska knjiga do 1929. godine. Njegovim najznačajnijim djelom smatra se prijevod Biblije, ali nikada nije objavljeno. Kašićevo je djelo kamen međaš u povijesti hrvatskoga književnog jezika i religijske kulture.

Najbrojnija su mu nabožna djela, najčešće preradbe (Način od meditacioni, 1613; Pjesni duhovne, 1617; Život sv. Ignacija, 1623; Zrcalo nauka krstjanskoga, 1631; Život Gospodina našega Isukrsta, 1637).

Od liturgijskih djela najznačajnija su Vanđelja i pištule istomačene iz Misala rimskoga u jezik dubrovački (1641., 1787., 1841) te prvi potpuni prijevod obrednika na hrvatski jezik Ritual rimski (Rituale romanum, 1640., pretisak 1993), koji je u sedam izdanja bio u uporabi u štokavskim i čakavskim krajevima sve do 1929.