Zaboravljeni otpor: Žene koje su spašavale škripare u hercegovačkim šumama
Nedavno objavljena knjiga povjesničara dr. sc. Hrvoja Mandića ''Rat nakon rata 1945.–1951.“ donosi dosad neispričanu priču o jatacima – ljudima koji su u poraću Drugog svjetskog rata, usprkos prijetnjama, zatvorima i smrti, pomagali pripadnicima hrvatske protukomunističke gerile u Hercegovini.
Ti borci, u narodu poznati kao škripari ili križari, povukli su se u planine nakon sloma NDH, odlučni ne predati se novoj komunističkoj vlasti. Njihov opstanak ovisio je o pomoći iz dolina – o jatacima koji su im donosili hranu, lijekove, vijesti i utočište. Iza te riječi – jatak – kriju se sudbine običnih ljudi, najčešće žena. Majki čiji su sinovi nestali na Bleiburgu, sestara koje su se opraštale u tišini, djevojaka koje su noću kroz šikare odnosile kruh i komad suhog mesa svojim voljenima.
Knjiga otkriva kako su komunističke vlasti brzo shvatile da bez jataka nema otpora. Zatvori su se punili, a posebna brutalnost bila je usmjerena prema jatakinjama. U Ćelovini u Mostaru i zeničkom KPD-u mnoge su bile mučene, neke i ubijene. Njihova imena do danas su ostala nepoznata široj javnosti.
U Širokom Brijegu osuđeno je 152 jataka, među kojima čak 70 žena. U Mostaru – 126, s ukupno 81 ženom. Presude su se nizale po mjestima cijele Hercegovine, a kazne su iznosile stotine godina zatvora.
Temelj Mandićeve knjige čine dosad neobrađeni arhivski dokumenti Društva hrvatskih političkih zatvorenika Herceg-Bosne, čime ovaj rad dobiva dodatnu znanstvenu težinu. Kroz njih se rekonstruira mozaik jednog tihog otpora koji je trajao sve do 1951., kada su posljednji škripari likvidirani.
Knjiga ''Rat nakon rata'' ne donosi samo činjenice – ona daje glas onima koji su ga desetljećima bili prisiljeni šutjeti. Ime svakog jataka i svake jatakinje u njoj vraća dostojanstvo čitavoj jednoj generaciji koja se nije pokorila.
Više o ovoj temi pročitajte u knjizi dr. sc. Hrvoja Mandića ''Rat nakon rata 1945.–1951.'' koja je izašla u izdanju Despot infinitusa.
