U Hotel Bristolu promovirana knjiga "Nestajanje čovjeka" autora Alice Zeće

Još jedna knjiga autora Alice Zeće, kao prirodni slijed dvije prethodne, problematizira uzroke otuđivanja čovjeka od svoje prirode i prirodnosti.

Knjiga naslovljena "Nestajanje čovjeka", u pravom smislu te riječi, predstavljena je u Hotel Bristolu u prisustvu velikog broja posjetitelja.

O djelu je govorio prof.dr. Esad Bajram, dobar poznavatelj ove teme, koji je duboko zaronio u Zećinu opsesivnu temu pružajući svoje viđenje ove vrlo intrigantne knjige.

Bajtal je ustvrdio da nas sve tri Zećine knjige uvode u početke prirodnost čovjeka i obrazlaže razloge zbog kojih je dolazilo do devijantnosti ne samo pojedinaca nego općenito društva pa čak i u planetarnim okvirima.

"Sam naslov knjige 'Nestajanje čovjeka' tema je kojom svjedočimo već stoljećima nestajanje čovjeka i čovječnosti. Što je rezultat toga? Ono što imamo danas i ono što smo imali od Auschwitza, Srebrenice, Ukrajine do Gaze", akcentirao je Bajtal.

U elaboraciji je pružio neke odgovore potvrdivši da je u knjizi pregledno predstavljen način na koji je stvaran takav nehumani svijet.

"Planetarno gledano ova knjiga isto tako odgovara i na pitanja tko je i kako sve to uredio na cijeloj planeti. Naravno ljudi istog mentaliteta istog kalibra i istog odsustva razuma, zbog toga se Zećo hrabro buni i zbog toga vrišti", kazao je Bajtal.

Ukazao je na činjenicu da se Zećo bavi klerodeformisanim čovjekom koji nije ono što jeste i nije ono što je trebao biti po vlastitoj prirodi i po božjem zakonu.

"Izdali smo vlastitu prirodu i sami sebe. Od ljudi postali smo neljudi. Ukratko, neprirodan je put naše civilizacije i odvija se na račun zaborava duše i sistematskog potiskivanja razuma i mišljenja u ime neprikosnovene vjere apsolutizma i kraljevstva božjeg netolerantnim Crkava , onako kako oni to kraljevstvo vide, tumače i percipiraju i nameću kao zadnju božju riječ", povukao je Bajtal.

Jasno je poručio da se namjenski i svjesno provodi devalvacija i minimizacija čovjeka kao i neskrivena odbojnost prema razumu, sumnji i kritici. Obrazložio je razloge takvog učenja.

"Spas je kako ga uče, u apsolutnoj poslušnosti i neupitnoj vjeri po formuli Tertulijanovim aksioma koji glasi: "Vjerujem jer je to nemoguće." Međutim, suradnja Boga i čovjeka i njihova uzajamnost, što bi bilo normalno na putu spoznaje i spoznaje nalazimo samo kod Zaratustre, mislioca pradavne prošlosti, na kojeg se Zećo poziva, i koji osvjetljava put pisanja ove i prethodne dvije knjige. Ovdje je to zamišljeno božjom superiornošću. Kraj čovjeka kao kreativnog, razumom obdarenog bića dolazi kad ga svedemo na jednodimenzionalnost vjere. Čovjek je sveden na samo jedan svoj lik, na slugu božjeg i o tome nam ova knjiga govori, a to se protivi čak i božanskoj zamisli čovjeka i života", istaknuo je Bajtal.

Zaključio je da ova knjiga svjedoči o nečemu mnogo gorem od toga, svjedoči o svođenju ljepote životnog i duhovnog na sivilo iracionalnog klero-demagoških jednoumlja, o višestoljetnoj marginalizaciji čovjeka i čovječnosti "u ime Boga koji to ne radi".

"To neko radi u ime Boga", akcentirao je prof.dr. Bajtal.

U dijalogu s voditeljem promocije dr. sc. Darijem Terzićem, autor Zećo se osvrnuo na dualizam, njegovo porijeklo i opovrgavanje njegove vrijednosti, kazavši da su vrijednosti ovog učenja neki povjesničari opovrgavali, neki ga nisu ni spominjali bez obzira na to što su znali da njegove vrijednosti. Čak je nisu htjeli prihvatiti kao povijesnu vrijednost i kvalitetu.