U Arhivu Franjevačkog samostana u Dubrovniku pronađena tri djela Marka Marulića

U Arhivu Franjevačkog samostana u Dubrovniku pronađena su, odnosno identificirana, tri manja djela Marka Marulića na hrvatskome jeziku, a riječ je o opisu života i mučeništva sv. Dujma i sv. Staša i prijenosu njihovih moći iz Solina u Split, izvijestili su u ponedjeljak iz samostanske Knjižnice i arhiva.

Posve je vjerojatno da su upravo Marulićeve hrvatske vitae (žića), odnosno životopisi dugo vremena bile čitane splitskom puku u povodu blagdana sv. Duje, o čemu inače govore povijesni izvori, rekao je dr. fra Stipe Nosić iz Knjižnice i arhiva dubrovačkog samostana Male braće.

U Arhivu Male braće u Dubrovniku čuva se pomiješani kodeks br. 589 u kojemu je uvezan i rukopisni sveščić splitskoga podrijetla u prijepisu iz 1560. Kako je utvrdio prof. Zvonko Pandžić iz Würzburga (Njemačka), sveščić sadrži autorska djela Marka Marulića, javlja Hina.

U njemu se zapisane tri vitae (žića) na hrvatskome jeziku, koje su sačuvane isključivo u ovom rukopisu Male braće: Čten’je života i muke blaženoga i sfetoga Dujma, Čten’je života i muke blaženoga Staša mučenika i Čten’je prinesen’ja telez svetoga Staša i svetoga Dujma iz Solina grada u Split grad.

Nakon toga slijede ulomci iz poznatih Marulićevih hrvatskih pjesama i drama, tako An’jelske kriposti, pjesma je u slavu sv. Jeronima, tri marijanske pjesme, ulomak iz drame Govorenje svetoga Bernarda od duše osujene, ulomak iz Dobrih nauka, te, na kraju, pjesma u čast sv. Lovrinca, koja dosada nije pripisivana Marku Maruliću. Zanimljivo je da je od tri spomenuta žića objavljeno, što se zna, jedino Čten’je života i muke sv. Dujma, i to još 1880. u Njemačkoj. To je istraživao poznati njemački indogermanist i slavist August Leskien (1840.–1916.). On je utvrdio splitsko podrijetlo djela, ali nije naveo tko bi mogao biti autor.

 Kritičko izdanje u pripremi

U potrazi za nepoznatom prozom Marka Marulića, o kojoj su još 1869. pisali Vatroslav Jagić i Ivan Kukuljević, njemački je profesor i istraživač hrvatske renesanse Zvonko Pandžić, koji već više od deset godina traži i uvijek iznova po Europi i u samoj Hrvatskoj pronalazi Marulićeva neobjavljena hrvatska i latinska djela, ispitao ovaj rukopis po raznim metrima i parametrima (sadržaj, rječnik, terminologija i sl.) i zaključio da je autor cijeloga splitskog sveščića Marko Marulić.

Nadalje, kako tri hrvatske vitae sadržajno odgovaraju anonimnim latinskim inačicama istih, za koje je Farlati tvrdio da su prevedene iz „iliričkoga“ (moglo bi biti i obratno), slijedi, po Pandžiću, da je Marulić autor i odgovarajućih latinskih vitâ koje je objavio Farlati (1751.). Ta ga je činjenica navela na ideju da zajedno sa svojim kolegama priređuje dvojezična kritička izdanja spomenutih i nekoliko inih životopisa koje je sastavio Marko Marulić, primjerice Život sv. Jeronima u dvije hrvatske i dvije latinske varijante. Na tome se ubrzano radi zbog obilja posla, a s pogledom na 500. obljetnicu Marulove smrti (2024).

Marulova žića sv. Dujma i sv. Staša čitana splitskom puku

Marko je i inače bio posebno vezan za stolnu crkvu sv. Dujma. U oporuci (1521.) je odredio da se proda jedna čestica njegove zemlje a novac od nje utroši za popravak i dogradnju zvonika splitske katedrale. Taj zvonik je on, na rubu jedne poljudske inkunabule iz 1471., čak i nacrtao. Ovdje valja spomenuti da bi njegove vitae salonitanskih mučenika na hrvatskome sačuvane u rukopisu Male braće, sadržajno mogle biti iste one (zbog hrvatskoga jezika), koje su prema raznim izviješćima nekoć bile čitane splitskomu puku u povodu blagdana sv. Duje.

Otkrića prof. Zvonka Pandžića, kao i njegovi nalazi o Marulovim marginalijama na dubrovačkim inkunabulama, te činjenica da samostan Male braće čuva hrvatski prvotisak Judite iz 1521. (jedan od dva sačuvana primjerka), i njegov latinski prvotisak Pouke za čestit život po primjerima svetaca (De institutione bene vivendi per exempla sanctorum) iz 1506., govore o velikom zanimanju za njegovo djelo i u Dubrovniku. I rukopisni Pravilnik bratovštine splitskih pomoraca, koji je odobrio splitski knez 1521., također čuva u arhivu Male braće, navodi dr. fra Stipe Nosić.

Neki naši poznati povjesničari umjetnosti već ranije su tvrdili da je prikaz sv. Nikole među bratimima na listu uz korice toga rukopisa, naslikao upravo Marko Marulić. On je inače, kao i otac mu Nikola, bio nadareni minijaturist. Marko Marulić nije dakle „samo“ Splićanin. Prema rukopisima i knjigama koje imaju vezu s njim, a nalaze se u samostanu Male braće, on je na poseban način i Dubrovčanin, ali, i prije svega, ranonovovjekovni genij općehrvatskih jezičnih i književnih početaka koje do danas slijedimo, zaključuje fra Stipe Nosić iz Knjižnice i arhiva Franjevačkog samostana Male braće u Dubrovniku.

Otac hrvatske književnosti Marko Marulić (Split, 1450. - Split, 1524.) hrvatski je književnik i kršćanski humanist. Često mu se dodijeva i etnik "Splićanin". Ostavio je bogat i raznovrstan opus, koji se odlikuje iznimnom književnom stilizacijom, znanjem i vještinom te sposobnošću prilagodbe raznovrsnoj čitateljskoj publici. Većinu svojih djela pisao je na latinskom, ali je ostavio i značajan opus na hrvatskome te nekoliko kratkih spisa na talijanskome jeziku. U svojim latinskim djelima potpisuje se kao "Marcus Marulus Spalatensis" ili "Marcus Marulus Delmata", a u hrvatskim kao "Marko Pečenić".