Torquato Tasso, veliki pjesnik koji je patio i bio zatočen zbog duševnih bolesti
Na današnji dan prije 430 godina, 25. travnja 1595. u Rimu je umro Torquato Tasso, najveći talijanski pjesnik kasne Renesanse. Bio je autor epa "Oslobođeni Jeruzalem" (ital. "Gerusalemme Liberata") napisanog 1581. godine.
U tom djelu je u 20 pjevanja opjevao Prvi križarski rat (započeo 1096. godine, a završio oslobađanjem Jeruzalema). U epu se osim srednjovjekovnih vitezova javljaju hrabre žene ratnice, čarobnice, čarobnjaci, demoni, anđeli...
Rođen je u Sorrentu 11. ožujka 1544., a kao desetogodišnjak otišao je s prognanim ocem u Rim, zatim u Urbino.
Započeo je studirati pravo u Bologni i Padovi, a završio studij filozofije (1565). Za studija je započeo pisati ep u oktavama Rinaldo (1562), da bi na poziv kardinala Luigija d’Estea došao u Ferraru (1565), gdje je počeo je raditi na epu s temom Prvoga križarskoga rata i oslobođenja Jeruzalema, te pisao Oglede o pjesničkom umijeću (Discorsi dell’arte poetica, 1587).
Prvi znaci duševne bolesti
Nakon poezije i tragedije Galealto kralj Norveške (Galealto re di Norvegia, 1586–87), poslije objavljene pod naslovom Kralj Torrismondo (Re Torrismondo, 1587), te epa Oslobođeni Jeruzalem (Gerusalemme liberata, 1575), pokazao je prve znakove duševne bolesti (pretjerani vjerski zanos, manija proganjanja, napadi agresije, samooptuživanje pred inkvizicijom).
Zatvoren je u samostan sv. Franje u Ferrari, odakle je pobjegao sestri u Sorrento. Vratio se u Ferraru na vjenčanje Alfonsa II., no zbog neiskazana poštovanja, javno je istupio protiv vojvode i dvora. Kao duševni bolesnik bio je zatvoren 7 godina tvrđavu sv. Ane.
Nastavio je pisati, uglavnom pjesme i pisma svima koji bi ga mogli izbaviti. Time je pridonio nastanku legende, jedne od omiljenih pjesničkih tema sve do XIX. st., o lažnoj pjesnikovoj psihičkoj bolesti, koju je navodno za osvetu izmislio sam Alfonso zbog ljubavi prema njegovoj sestri, Eleonori d’Este.
Izlazak iz zatočeništva i smrt
Nakon izlaska iz zatočeništva i lutanja Italijom, nastanio se u Rimu. Iz toga razdoblja potječu njegova manja djela: nedovršeni religiozni spjev Maslinska gora (Monte Oliveto, 1587), Genealogija obitelji Gonzaga (Genealogia di Casa Gonzaga, 1591), spjev Sedam dana stvaranja svijeta (Sette giornate del mondo creato, 1594) i dr.
Pred kraj života preradio je Oslobođeni Jeruzalem te objavio Osvojeni Jeruzalem (Gerusalemme conquistata, 1593), koji nije naišao na veći odjek. Posljednje mjesece života proveo je u Vatikanu te umro u samostanu sv. Onofrija.
Tassov književni opus obuhvaća gotovo sve književne vrste. Njegova najvažnija prozna djela, nastajala tijekom vremena, obuhvaćaju 26 Dijaloga (Dialoghi) i oko 1700 pisama, u kojima raspravlja o moralnim i estetskim oblicima dvorskoga života, pokušavajući pomiriti dvije proturječne teze u životu i umjetnosti: hedonističku baštinu renesanse i protureformacijsku moralističku i vjersku cenzuru.
Ostavio je oko 2000 prigodnih ljubavnih i vjerskih lirskih pjesama o ženskoj ljepoti, ali i o intimnim tjeskobama i nemirima.
