Što je Evlija Čelebi zapisao o Sarajevu, Splitu, Dubrovniku...
Prije 415 godina, 25. ožujka 1611. rođen je Evlija Čelebija (Čelebi), osmanski putopisac i diplomat.
Evlija Čelebi, ili kako on sam sebe naziva Evlija Muhamed Zilli sin Dervišev, (sejjahi alem) poduzeo je u razdoblju između 1631. i 1670. godine više velikih putovanja po tadašnjem Osmanskom carstvu i izvan njega, a sudjelovao je i u ratovima na Kreti, u Hrvatskoj, Mađarskoj, Austriji i drugdje pod sultanima Muratom IV., Ibrahimom I. i Mehmedom IV.
Studirao je teologiju, a od 1636. godine u službi je sultana Murata IV.
O svojim opažanjima i doživljajima u miru i ratu napisao je opsežno djelo u deset knjiga pod imenom Sejahatnama (hr.: Putopis Evlije Čelebija) ili Tarihi sejjah.
U tom zanimljivom djelu opisao je bosanske i hrvatske krajeve kroz koje je proputovao. Prigodom 400. obljetnice njegova rođenja, UNESCO je 2011. proglasio godinom Evlije Čelebija.
Na jednom od putovanja Čelebija je iz Velikog Varadina (Rumunjska) put Bosne krenuo u društvu Kose Ali-paše, vrhovnog serdara Osmanlija u pohodu protiv Varada 1660. godine. Pratilo ih je tri tisuće vojnika, teški tovar i sedam stotina kola blaga.
Preko Beograda i sela Zavije, potom Valjeva, Čelebija će stići i u Srebrenicu za čije stanovnike kaže da su prijatelji stranaca. Odatle će, preko dva hana i Glasinca, stići u "Šeher i grad Sarajevo".
U njegovim očima Sarajevo je krasan, malen grad površine četiri stotine koraka) sazidan od kamena na jednom visokom brdu, koji izgleda kao bijelo zrno bisera. Na sjeveru hendek (opkop s vodom oko odbrambenih zidova), na jugu "provalija kao pakao, duboka za dva minareta".
S te je strane tvrđava uništena, ali se Sarajevu, s te strane, nije moglo nauditi. Ipak, drugi dijelovi tvrđave, ceste prema Mokrom i Vratniku, strahuje Čelebija, tako su u lošem stanju da bi ih lako srušio udarac topa.
Čelebija navodi kako su u Sarajevu uz dizdara bili još i muftija, predstavnici šerifa i Portinih spahija, pokrajinski arhivar, alajbeg, ceribaša, juzbaša, šerijatski sudac, aga janjičar budimskog kola, carinski povjerenik, građevinski nadzornik, gradski subaša, povjerenik za harač…
Ne zna se pouzdan kad je umro, ali u dokumentima se obično navodi da je preminuo u Istanbulu oko 1682.
