Šokantni podaci Ive Lučića: Od 24 tisuće poginulih Hrvata u ovom kraju, njih čak 16 tisuća ubijeno je nakon rata!
''Od 24 tisuće poginulih Hrvata u ovom kraju, njih 16 tisuća ubijeno je poslije rata, a prosjek im je bio 23 godine'', iznio je potresne podatke autor prof. dr. sc. Ivo Lučić na predstavljanju svoje knjige ''Škripari – Hrvatski pokret otpora u Bosni i Hercegovini od 1945. do 1951.'' u prepunoj Galeriji kraljice Katarine Kosača u Mostaru.
Lučić je naglasio kako je istraživanje ove teme bilo nužno radi razbijanja desetljećima nametane šutnje i ideoloških okova. ''Bilo je važno dobiti cjelovitu sliku, ne samo onih koji su bili proganjani, nego i onih koji su ih progonili, oficira Ozne i Udbe'', istaknuo je autor, dodavši kako su arhivi otkrili mračnu stranu poraća.
''U Bosni i Hercegovini je u razdoblju od 1945. do svibnja 1959. ubijeno 1914 škripara ili križara, dok ih je 1228 osuđeno, a oko 12 tisuća ljudi suđeno je kao njihovi jataci'', kazao je Lučić. Posebno se osvrnuo na moralne slomove tog vremena: ''Knjiga prikazuje kako su neki zbog prijetnji ili profita prelazili na drugu stranu i postajali suradnici vlasti, što je često vodilo do tragičnih izdaja donedavnih prijatelja''. Zaključio je kako bez suočavanja s istinom narod nema budućnosti: ''Narod koji bi zaboravio svoju prošlost bio bi kao čovjek s Alzheimerom ili teškom demencijom koji nema nikakvih šansi išta u životu napraviti''.
Biskup u miru Ratko Perić analizirao je povijesni kontekst kroz prizmu stradanja crkvenih otaca, posebno biskupa Čule. ''Bijaše to montirano političko suđenje biskupu Čuli, a presuda utemeljena na iznuđenim svjedočenjima po direktivi partije'', rekao je biskup Perić. Ukazao je i na tragičnu podijeljenost unutar samog naroda: ''Krvavi obračun odvijao se između naših škripara i partizanskih simpatizera koji su također bili Hrvati; međusobno su se ubijali kao da nikada neće stupiti na sudište Božje''. Osvrćući se na sudbine onih u 'škripama', dodao je: ''Više plaćaju pravednici negoli krivci, a mnogi su završili u jamama bez imena i groba''.
Dekan Filozofskog fakulteta Dražen Barbarić poručio je kako ovo djelo predstavlja prekretnicu u razumijevanju lokalne povijesti. Ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest Miroslav Akmadža naglasio je važnost neovisnog znanstvenog rada. ''Mi povjesničari ne pišemo knjige da bi nas netko slavio, nego nastojimo pisati knjige da budu objektivne, na izvorima, da pojasne narodu ono o čemu su dosad samo čuli'', kazao je Akmadža. Dodao je kako je Lučićev pristup arhivima bio ključan: ''Ivo je našao načina da dođe do većine Udbinih izvora koji nama većini uopće nisu dostupni u Bosni i Hercegovini, što ovu knjigu čini nezaobilaznim štivom''.
Promotor fra Robert Jolić nazvao je studiju remek-djelom povijesne znanosti. ''Ova studija je vrhunac autorova znanstvenoga rada i remek-djelo po svojoj objektivnosti i nepristranosti'', rekao je Jolić. Naglasio je i širinu istraživanja: ''Autor nas uvodi u širu sliku koja pokazuje da su postojali i deseci tisuća četničkih, pa i muslimanskih postrojbi koje se nisu željele predati novom sustavu''.
Povjesničar Ivica Šarac objasnio je kako je knjiga pokušaj rekonstrukcije uništenih života. ''Obrada ove teme je bila pokušaj da se uđe u trag onome što se događalo u tim katakombama uspomena'', kazao je Šarac. Istaknuo je kako autor vješto balansira između činjenica i ljudskih sudbina: ''Knjiga zorno prikazuje sudbine ljudi uhvaćenih u vihoru poraća, gdje su mnogi stradali bez stvarne krivnje, postajući žrtve sustava koji nije trpio neistomišljenike''.
Promocija je završila pozivom publici na čitanje i daljnje istraživanje ove složene povijesne teme.
