Simone de Beauvoir – Najveća francuska filozofkinja i feministkinja

Simone de Beauvoir, francuska književnica i filozofkinja, umrla je na današnji dan prije 35 godina, 14. travnja 1986. u Parizu. Njezina knjiga Drugi spol obvezna je literatura feminističke publike 20. stoljeća.

Rođena je 9. siječnja 1908. godine, također u Parizu, kao Simone Lucie Ernestine Marie Bertrand de Beauvoir, u obitelji koja se borila da zadrži svoj buržujski status i u kojoj su djeca odgajana strogo i tradicionalno.

Djetinjstvo je provela u katoličkoj školi za djevojčice – mjestu gdje su se odgajale buduće pristojne žene i šutljive majke. Takve su škole bile predmet poruge među francuskom intelektualnom elitom, ponajviše zbog toga što su učenice nastavu pohađale jednom tjedno, u pauzama između molitve i satova kuhanja.

Studirala je filozofiju i matematiku na Katoličkom institutu u Parizu te književnost i jezike na Institutu Sainte-Marie na kojima je stekla bakalaureat, a diplomirala filozofiju 1928. na Sveučilištu u Parizu (Sorbonne).

U dobi od 21 godine postaje najmlađa osoba i tek deveta žena u francuskoj povijesti s položenim državnim ispitom iz područja filozofije.

Prvo se posvetila kniževnosti

Predavala je na fakultetima (Lycée) u Parizu, Marseillesu i Rouenu. Djela su joj prožeta duhom egzistencijalizma i fenomenologije, a na nju su ponajviše utjecali Leibnitz, Hegel, Marx, Alexandre Kojève, Jean Hyppolite te Jean-Paul Sartre kojemu je bila životna suputnica.

Nakon objavljivanja prvoga romana Gošća (L’Invitée, 1943) napustila je sveučilište i posvetila se književnosti. U romanima Krv drugih (Le Sang des autres, 1945), Svi su ljudi smrtni (Tous les hommes sont mortels, 1946) te u drami Beskorisna usta (Les Bouches inutiles, 1945) bavi se čovjekovom odgovornošću prema bližnjemu, dok roman Mandarini (Les Mandarins, 1954), koji je dobio Goncourtovu nagradu, svjedoči o njezinu razočaranju humanizmom.

Književnost postupno zamjenjuju eseji (npr. Pir i Kineas – Pyrrhus et Cinéas, 1944) i memoari, u kojima je srž njezine egzistencijalističke misli. Kritika je jednoglasno pozdravila memoare Uspomene dobro odgojene djevojke (Mémoires d’une jeune fille rangée, 1958), Sasvim blaga smrt (Une mort très douce, 1964).

Drugi spol

Njezino najznačajnije i najutjecajnije filozofsko djelo Drugi spol (Le Deuxième sexe, 1949; hrvatski prijevod 2016), u kojem inaugurira feminističko iščitavanje svijeta, isprva je bilo osporavano ali je postupno zadobilo veliku popularnost.

U njem analizira položaj žena tijekom povijesti na fiziološkoj (biološkoj), psihološkoj i intelektualnoj razini te pokazuje da su u odnosu na muškaraca one bile ono ontološko i lingvističko »drugo« te time opresirane.

Sukladno stavu egzistencijalističke filozofije da egzistencija prethodi esenciji, odn. bitak bîti, čime je "čovjek svoj vlastiti projekt" (Sartre) te time negirajući esencijalističku pretpostavku da postoji nešto navlastito žensko i navlastito muško, zauzima stav "da se ženom ne rađa nego postaje", čime je formulirala razliku između spola i roda, kojom razdvaja ženu kao biološko (spol) od žene kao društvenoga i povijesnoga bića (rod).

Uzrok je opresije nad ženama društveno-povijesno reduciranje žene na ono ontološko 'drugo', čemu se treba usprotiviti putem egzistencijalnog emancipacijskog stava (egzistencijalni feminizam) koji rod razumije kao društveni konstrukt.

Iako isprva zaboravljeno, djelo je postalo temeljni tekst feminističkoga pokreta 1970-ih i nezaobilazna literatura suvremenoga feminizma.

Drugi spol, knjiga je koja je kasnije prevedena na 40 jezika, i čiji su ulomci posvećeni seksualnosti i lezbijskim vezama skandalizirali javnost i potaknuli burne rasprave. Simone je upravo zahvaljujući Drugom spolu obilježila brojne generacije žena kroz odbacivanje konvencija i analizu ženskog pitanja.

Jean-Paula Sartre kao sudbina

Može se kazati kako je bila radikalna filozofkinja, razotkrila je patrijarhalnu osnovu teorija u biologiji, psihoanalizi, povijesnom materijalizmu; proučavala je rodne uloge i postavila slobodu, pravo na samoodređenje i jednakost kao osnove svih vrijednosti.

Njezino feminističko djelovanje naišlo je na osudu kada je 1971. potpisala Manifest 343 u kojem su brojne Francuskinje iz javnog života priznale da su pobacile. Među njima je bila i de Beauvoir, iako navodno nikada nije bila trudna. Ipak, Manifest je polučio rezultate, pa je tako pobačaj u Francuskoj legaliziran 1974.

Cijeli život njeno je ime vezano upravo uz Jean-Paula Sartrea, filozofa i književnika, njenog životnog partnera s kojim je više od pola stoljeća dijelila politički i intelektualni angažman.

Simone je ostala sa Sartreom do njegove smrti 1980., nakon čega je objavila nekoliko tekstova o posljednjim godinama njegova života.

Umrla je 14. travnja 1986., a pokopana je zajedno sa Sartreom na groblju Montparnasse u Parizu.