“Samo kad čovjeka ubiješ, ubio si njegove misli.”
August Šenoa poznat je kao veliki književnik koji je zasnovao modernu hrvatsku kniževnost na svim poljima. Smatra se najutjecajnijim hrvatskim piscem 19. stoljeća i istinskim tvorcem moderne hrvatske književnosti.
Šenoa je rođen na današnji dan prije 173 godine i nejmu u čast vam donosimo životopis ovo velikog književnika.
Poznat je kao prvi pravi hrvatski romanopisac, autor opsežnog korpusa romana, suvremene literature, inovator proze i tvorac razvijenog urbanog jezičnog standarda. Zbog njegove veličine i udjela koje je imao u hrvatskoj kniževnosti, razdoblje oko njegove smrti naziva se Šenoino doba.
August Šenoa rodio se 14. studenog 1838. godine u Zagrebu u Vlaškoj ulici u obitelji oca Vjekoslava i majke Terezije. Njegova obitelj bila je germanizirana obitelj češko-slovačkog porijekla. Svoje školovanje ostvaruje na zagrebačkoj gornjogradskoj gimnaziji nakon koje se upisuje na Pravoslavnu akademiju.
Od listopada 1859. godine studij nastavlja u Pragu gdje ostaje sve do 1865. godine. Kako nije stigao na vrijeme položiti sve ispite, uskraćena mu je novčana pomoć zbog čega se počinje baviti novinarstvom kada kreće raditi u brojnim redakcijama listova Glasonoša i Slawische Blatter.
Smatra se kako je najveći umjetnički domet ostvario kao romanopisac, gdje je uveo roman u hrvatsku književnost i na neki način odgojio čitateljsku publiku kojoj je roman postao omiljenim štivom. U skladu s literarnim programom, Šenoin je veliki projekt bio usmjeren na temu iz nacionalne povijesti te na suvremene događaje, gdje povijesni romani zauzimaju središnje mjesto u njegovu opusu. Među ključna djela treba uključiti “Zlatarovo zlato”, “Čuvaj se senjske ruke”, “Seljačka buna”, “Diogenes”, “Kletva”. U svojim djelima opisuje događaje iz različitih razdoblja hrvatske povijesti kao što su sukobi između Stjepka Gregorijanca i Zagrepčana u 16. stoljeću, prenosi životopis.hr.
Što se tiče njegovog privatnog života treba spomenuti kako je u braku sa Slavom Ištvanić imao dva sina Branimira i Milana, od kojih je Branimir bio slikar i nastavnik Umjetničke škole u Zagrebu, dok je Milan krenuo očevim stopama pišući drame, pripovjetke, romane i slično.
Umro je u osjećaju da nije napravio sve što je mogao. Ostavio je u svojim rukopisima natuknice za 40-ak nenapisanih pripovijesti i romana. Umro je kao veliki umjetnik kojeg je cijenio i sam Antun Gustav Matoš o kojem je imao izrazito visoko mišljenje.
