Što je značio teatar za društvo u vrijeme rata?

Teatar, ali i umjetnost općenito, bazna je potreba društva bez obzira na okolnosti u kojima se nalazi uključujući i stanje opsade, istaknuto je to u nedjelju tijekom predstavljanja knjige "Teatar u kontekstu jugoslavenskih ratova", upriličenog u okviru 59. izdanja Međunarodnog teatarskog festivala MESS.

Ideja iz Beča

Urednici knjige Senad Halilbašić, Jana Dolecki i Stefan Hulfeld objedinili su tekstove nekoliko autora akademskih radnika i teatarskih umjetnika aktivnih tijekom ratova u bivšoj Jugoslaviji.

Autori su ispitivali načine na koje su različite vrste teatra i glume reagirale na konflikte ranih devedesetih godina prošlog stoljeća, a knjiga se bavi i periodom poslije konflikata, te ispituje posljedice rata u suvremenom pozorištu i glumi.

Urednici knjige pojasnili su da se ideja za objavom te knjige rodila nakon konferencije 2015. godine organizirane u Beču koja je okupila umjetnike iz regije bivše Jugoslavije, kao i akademske radnike i teoretičare koji se bave fenomenom kazališta tijekom rata.

Pročitajte još

Početak sezone u teatru mladih u Mostaru

Nakon konferencije odlučeno je da ta tema ne bi trebala ostati razmatrana na samo akademskoj razini te je odlučeno da se napiše knjiga koja će se naći u bibliotekama zemalja regije.

Halilović je kazao da je teatar uvijek ono što zapravo umjetnici odluče, a napomenuo je da umjetnici imaju odgovornost za odluke koje donosu u periodu rata.

Za Dolecki su tijekom rada na knjizi najupečatljivije skrivene povijesti jer kada se počne kopati dublje kroz iskustva i činjenice shvati se da se o ratu još uvijek nažalost treba pričati na ovaj način.

Umjetnost je potreba

Direktor Festivala MESS Nihad Kreševljaković smatra da je važno ovu knjigu predstavljati u Bosni i Hercegovini zbog uloge teatra u Sarajevu, podsjećajući da je Sarajevo jedinstven primjer u svijetu jer je u njemu tijekom opsade oformljeno pozorište.

Napomenuo je da su tijekom četverogodišnje opsade glavnog grada BiH, što praktično znači da ljudi bilo gdje i bilo kad mogu biti ubijeni, odigrano 57 premijera i više od 2.000 različitih performansa, što je više nego se sada organizira.

''Svi ovi kulturni događaji bili su i više nego posjećeni. Ljudi su riskirali živote da bi došli na predstavu ponekad i iz vrlo udaljenih dijelova grada. To je empirijski dokaz da je umjetnost bazna potreba ljudi, a kazalište je nešto što daje životu smisao'', zaključio je Kreševljaković.

Na svakoj kazališnoj sceni u zemljama regije, rat je imao svoj utjecaj, zaključuju promotori, te nije moguće pobrojati sve pozorišne predstave koje su se bavile ovom tematikom, a u nekim sredinama fukcionirao je kao mjesto otpora, dok je ponekad bio i mjesto bijega, no zabilježeni su i slučajevi gdje je teatar služio kao mehanizam propagande.