Predstavljena knjiga „Gubitci Banjolučke biskupije u ratu 1992.-1995.“

U dvorani Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci predstavljena je 26. siječnja knjiga mons. dr. Ante Orlovca „Gubitci Banjolučke biskupije u ratu 1992.-1995.“ Riječ je o svojevrsnom žrtvoslovu Banjolučke biskupije u kojemu je autor poimence popisao sve civilne i vojne žrtve s područja te biskupije u proteklom ratu u BiH.

O knjizi su kao predstavljači govorili svećenik Banjolučke biskupije mr. mons. Ivica Božinović, umirovljeni profesor i franjevac Bosne Srebrene dr. fra Velimir Blažević, te sam autor.

„Knjiga je izuzetno teška. Vidjet ćete kad je uzmete u ruke. No, teška je i zbog svog sadržaja“, istaknuo je mons. Božinović te iznio osnovne podatke o knjizi koja ima 343 stranice i čiji je izdavač i nakladnik Banjolučka biskupija. Nakon uvodnih napomena (5.-35. str.) slijedi poimenični popis žrtava u šest dekanata Banjolučke biskupije (37.-268. str), a potom slijede dva dodatka, tj. izvješća dvojice župnika o stradanju župa Sokoline i Liskovica. Nakon popisa izvora i literature slijedi abecedni popis žrtava u cijeloj biskupiji što knjizi daje izvanrednu preglednost, priopćeno je.

Podaci vezani za svaku žrtvu

Knjiga završava slikovnim prilogom (40-ak fotografija u boji) o čuvanju spomena na žrtve Domovinskog rata u Banjolučkoj biskupiji.

Prof. Blažević iznio je opće statističke podatke koji se doznaju iz knjige, podatke za svaku od žrtava te govorio o vrijednosti i pouzdanosti knjige i podataka u nju unesenih. Sveukupan broj žrtava katolika na području Banjolučke biskupije u proteklom ratu iznosi 1054, od toga 614 civila (među njima 7 svećenika i jedna časna sestra redovnica) i 440 vojnika (pripadnika različitih vojski, najviše HVO-a) ili 910 muškaraca i 144 žene. Najviše sveukupnih žrtava imao je Bihaćki dekanat (386 žrtava) koji je prvi i po broju civilnih žrtava (282), dok je Jajački dekanat imao najviše vojnih žrtava (106).Župa s najvećim brojem ukupnih žrtava je Jajce (136), dok je župa s najviše civilnih žrtava Stara Rijeka (81).

Zahvaljujući istraživanju dr. Orlovca - istaknuo je dalje u svom izlaganju prof. Blažević - ova knjiga ne donosi samo suhoparne brojke pri govoru o žrtvama, nego i konkretne osobe: s imenom i prezimenom svakog stradalnika, s imenima njihovih roditelja i djevojačkim prezimenom majke, odn. imenom bračnog druga, s podatcima kada i gdje je dotična žrtva rođena, gdje je živjela, koje je vjere i nacionalnosti, kada, gdje i na koji način je stradala, je li civil ili vojnik te gdje je pokopana.

Okrutni način stradavanja civilna i vojnika

Prof. Blažević je, nadalje, izdvojio neke podatke koji govore o mjestima i okrutnim načinima stradavanja civila i vojnika. Tako se o civilnim žrtvama navodi: ''izveden iz svoje kuće i ubijen na dvorištu, masakriran i ubijen u vlastitoj kući, obješen u svojoj kući, zaklan od četnika u svojoj kući, poginula od eksplozivne naprave postavljene na prozor njene kuće, izgorjela u svojoj kući koju su zapalili srpski teroristi, ubijen tupim predmetom, ubijen željeznom šipkom, ubijen krampom kod kuće, izboden nožem, ubijen na kućnom pragu, četnici ga odveli od kuće u zatvor gdje je zlostavljan, razapet na drvo u gradskom parku, poginuo na prisilnom kopanju rovova, strašno zlostavljan i masakriran: vezan za hrast i zaklan nedaleko od svoje kuće (oderano mu lice u obliku križa), izveden iz konvoja Crvenog križa i ubijen, ubijen od vojne policije Republike Srpske, ubijen u svojoj kući od srpskih ratnika koji su se vraćali s bojišta, ubijen u živom zidu u koji je bio odveden, ubijen u logoru ili umro od posljedica torture i mučenja u logorima (pa se navode: Keraterm, Omarska, Manjača, Betonara kod Sanskog Mosta, Kamenica kod Drvara, Batković kod Bijeljine), morao po četničkom nalogu skupljati mrtve i voziti u masovnu grobnicu pa streljan kao nepoželjni svjedok...''

Prof. Blažević je na kraju istaknuo da će ova knjiga biti nezaobilazni izvor za sve one koji se budu bavili istraživanjem žrtava u nedavnom ratu, a njezina pouzdanost leži u tome što se podatci koje donosi temelje na vjerodostojnim izvorima, prije svega na službenim crkvenim matičnim knjigama (krštenih, vjenčanih i umrlih), ali i drugim autorima koji su se bavili istraživanjem žrtava, provjeravajući, kritički preispitujući, pa – i po potrebi – ispravljajući svaki krivi navod. „Zato se s punim pravom može reći da ova knjiga predstavlja najpouzdaniji i najsigurniji izvor za stjecanje uvida u veličinu zločina koji je izvršen nad nedužnim civilima katolicima i Hrvatima u župama Banjolučke biskupije“, zaključio je prof. Blažević.

Na kraju je o svojoj knjizi progovorio i sam autor, mons. Orlovac, koji se već dugi niz godina bavi proučavanjem prošlosti Banjolučke biskupije i njenih župa, pa tako i žrtvama njenih vjernika u proteklim ratovima. Upravo je svima njima htio ostaviti trajan spomen što ga je i ponukalo na pisanje ove knjige.

Stradanje svećenika

Potom je autor govorio o sadržaju knjige i poteškoćama koje su ga pratile na putu ovome radu. Posebno je istaknuo prikupljanje osnovnih podataka o stradanju svećenika Banjolučke biskupije – njih 9 koji su izravno ubijeni ili umrli od posljedica ratnog stradanja, te jedne redovnice, a njima treba nadodati i petoricu svećenika koji su kasnije pomrli, ali su svi trajno nosili posljedice teških stradanja koja su jedva preživjeli. To znači da je u Banjolučkoj biskupiji stradalo 15 duhovnih zvanja u proteklom ratu, a to je više nego u svim drugim biskupijama u RH i BiH.

Autor je svjestan da jedan ovakav rad nužno podliježe i pogrješkama ili nepotpunim podatcima, pa moli čitatelje da mu pomognu, ukoliko imaju, točnim podatcima kako bi se ubuduće ispravili.

Na koncu ističe da je ovu knjigu pisao „vjerom kršćanskog vjernika“, što se vidi i oblikovanju korica. Na naslovnici je bijeli križ na tamnoj pozadini, a zadnja pak stranica donosi lik Krista Uskrsnuloga s crkvom u pozadini. I križ i kip su stvarni – spomen-križ poginulim braniteljima na brdu Korićina između Livna i Glamoča, a kip pored župne crkve u Lištanima. Time je želio poslati vjerničku poruku: bjelinom križa u kontrastu s tamom u pozadini istaknuti vjeru u pobjedu dobra s Isusom, a likom Uskrsnuloga Pobjednika na zadnjoj stranici korica, s puno svjetla, vjeru u uskrsnuće.

Prije predstavljanja knjige, u katedrali sv. Bonaventure sv. misu za sve žrtve Banjolučke biskupije u proteklom ratu slavio je biskup banjolučki mons. Franjo Komarica u zajedništvu sa svojim pomoćnim biskupom mons. Markom Semrenom i devetoricom svećenika.