Predstavljena ''Golotinja'' Berislava Juriča

U Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače u Mostaru održana je promocija knjige ''Golotinja'' Berislava Juriča.

Riječ je o najboljoj knjizi poezije u 2019. godini po sudu Fondacije fra Grga Martić i drugoj Juričevoj knjizi.

Pored autora o knjizi su govorili Almin Kaplan, Milo Jukić i Josip Mlakić.

''Iza mene je nekoliko nagrada za pisanje, međutim te nagrade koliko su i čast, one su i teret, u jednu ruku budući da te tjeraju da budeš ako ne bolji, onda barem jednako dobar kao u trenutku kad si ih dobio. Problem je kod nas što su nagrade često u pogrešnim rukama i kad se daju i kad se primaju jer je književni svijet, kao i sve kod nas, svedeno na neku baruštinu'', rekao je Berislav Jurič.

''U 'Golotinji' ima pjesama od početaka do pjesama koje su napisane nekoliko dana prije natječaja na kojem su nagrađene, tu ima baš svega. Nisu pisane isključivo za natječaj'', dodao je.

Milo Jukić podsjetio je kako je knjigu nagradio žiri Književne fondacije Fra Grgo Martić.

''Odluka da ova zbirka dobije nagradu bila je jednoglasna. Radovi su slani pod šifrma, bilo je tu jako dobrih radova, ali Berin rad se nekako izdvojio u moru ostalih. To su pjesme na granici života i uma,  između uma i ne uma, to je prazni uski međuprostor. Čovjek je sam i to pokazuje u svojim pejsmama, a ja bi rekao da je to kao situacija kad bi neki nepravedno osuđeni robijaš propkopao tunel dolje ispod zida i izašao na ničiju zemlju i tamo vidi drugi pavijom - može nazad, može naprijed, ali na kraju nađe da jedino tu vrijedi ostati, u tom međuprostoru, između tog uma i ne uma. Bero je uspio da pravi balans, ne planski, nego svojim osjećajem, a ja bi tu zbirku nazvao, iako nema unutarnju kompatibilnost da bude knjiga pjesama, ali kad se sve svede na taj uski put, može se reći da je to knjiga pjesama. Berina knjiga je pravi otok u širokom razmuđenom arhipelagu, kao jedinsten arhipelag u Jadranu, gdje se njegov otok izdvaja jer je stabilan, jasan, fin, čvrst za život'', rekao je Jukić.

Josip Mlakić rekao je kako je Jurič u poeziju unio nešto univerzalno preko nekih svojih motiva koji su mu najbliži.

''Svojevremeno sam ja nagovarao Beru da napiše roman o sjajnoj priči o rođenju i krštenju velikog slikara Vergilija Nevistića koji je rođen u Tomislavgradu'', rekao je na početku izlaganja Mlakić.

Naveo je kako se Jurič koristi s nekoliko književnih strategija, što je zanimljivo prilikom čitanja.

''Ja sam sa Juričevim pjesamama uradio nešto specifično, koristeći posebnu strategiju. Njegovu sam poeziju promatrao na način da zapišem stihove pjesme na papir i promatram kako to funkcionira bez teksta uz koji stoje. S Berinom poezijom to funkcionira sjajno jer sam izvdojio stihove koji mogu stajati zasebno, kao zasebna cjelina, što govori najviše o kvaliteti same poeezije'', rekao je Mlakić.