Održana književna večer posvećena Veselku Koromanu

U Hrvatskom narodnom kazalištu u Mostaru sinoć je održana književna večer posvećena Veselku Koromanu i predstavljanje njegove posljednje zbirke pjesama „Bit ću negdje“ (Alfa, Zagreb).

O pjesnikovu djelu i knjizi pjesama govorili su njegovi prijatelji akademik Miroslav Palameta, povjesničar Ivo Lučić i ravnatelj Kazališta Ivan Vukoja. Stihove je čitao dramski prvak HNK Mostar Robert Pehar.

''Kada čitam Koromanovu poeziju zapitam se iz čega, iz kojeg stanja, iz koje pozicije govori njegov lirski subjekt. U koja ga područja ljestvice zanosa odnosi njegov pjesnički eros. Puke veselosti nema ni u naznakama, nema ni egocentrične autorefleksivnosti zagledane u vlastitu genijalnost, nema ni strastvene naivnosti niti maštovite energičnosti. Bilo kakav oblik političnosti ili angažiranosti potpuno je stran njegovoj poeziji“, kazao je Ivan Vukoja. 

''Govori li njegov lirski subjekt iz zrela i zaokružena osjećaja ili govori iz misli? Nije li sva njegova poezija potraga i potreba za cjelovitošću, za nadvladavanjem dualnosti kroz dosezanje kozmičke svijesti jedinstva svih bića, stvari i pojava?“, rekao je Vukoja referirajući se na Hölderlinovo djelo “Nacrti iz poetike”.

''Od prvoga susreta doživljavao sam ga kao pjesnika nad pjesnicima i kao neku vrstu svećenika. Svojim izgledom, stavom, ponašanjem i sadržajem svoga govora, a posebno svojim pjesmama nadmašivao je i najpoznatije svećenike koje sam poznavao i sretao“, rekao je Ivo Lučić.

''Kad čitamo Koromanove pjesme vidimo da on gotovo uvijek, barem ispod oka, gleda u zvijezde, onostrano i metafizičko. Pored svemirske širine što ju je pokazao u svojim pjesmama, Veselko Koroman duboko se ukorijenio u svoj zavičaj zemni. Tu ukorijenjenost, ljubav i povezanost s rodnim krajem i svojim 'blagim narodom' često su mu zamjerali. Tražili su da prestane biti onaj koji je, da postane netko drugi. Koroman je odbio prestati biti pjesnik, bio je spreman platiti cijenu neposlušnosti i u svojoj samoći pisao je svoje pjesme“, kazao je Lučić.

Miroslav Palameta, kojeg je Ivan Vukoja predstavio kao najboljeg poznavatelja Koromanove poezije, govorio je o aktualnoj knjizi pjesama, ali i esenciji ukupne Koromanove poetike.

''Koroman je obilježio visoke domete hrvatskog pjesništva, od sredine prošlog stoljeća do danas. Koromanova poezija izvire iz suprotstavljenosti čovjeka i svijeta. Bez namjere opisivanja i poučavanja, bez nakane davanja odgovora na postavljena pitanja, njegove pjesme samo u svojim jezičnim kristalizacijama zasnivaju svoju izvornost, svježinu i lakoću, svoju suvremenost i svevremenost. Jasnoća i transparentnost izraza u posljednjoj knjizi, gdje Koroman uspoređuje čovjeka s nezrelim plodom koji ide svojoj zrelosti i sazrijevanje koje prihvaća vlastitu konačnost, podrazumijeva autentičnost egzistencije“, rekao je Palameta pozivajući se na njemačkog filozofa Martina Heideggera.

''Koromanove pjesme pitaju se o sudbini bitka nakon smrti dodirujući problematiku kojom su se bavili najveći mislioci 20. stoljeća. Sam naslov knjige 'Bit ću negdje' iščitava se kao odgovor na pitanje sebi ili čitatelju“, zaključio je Palameta.

Kako je i sam spomenuo, Veselko Koroman u ovakvim prigodama obično pročita jednu svoju pjesmu.

Ovaj put pročitao je dvije.

Zašto je ovo važno spomenuti i koliki je značaj njegove književne večeri u Hrvatskom narodnom kazalištu u Mostaru u potpunosti će biti jasno samo onima koji su joj nazočili i koji su srdačnim i dugačkim pljeskom odali priznanje samozatajnom čovjeku i velikom pjesniku Veselku Koromanu.