Najcitiraniji pjesnik bivše države

Jedan od najcitiranijih jugoslovenskih pjesnika Duško Trifunović (1933.-2006.), koji je, uz niz zapaženih i nagrađivanih zbirki poezije, ostao upamćen kao jedan od tvoraca pop-rock ere bivše zemlje, umro je na današnji dan 28. siječnja 2006. godine.

Trifunović je svoj vizionarski poduhvat u stvaranju sarajevske i jugoslovenske glazbene scene sedamdesetih godina prošlog stoljeća platio visokom cijenom - drugi su postali poznati i priznati interpretirajući njegove stihove, a on je označen kao "medijski poeta" i "pjesnik lakih nota".

Pročitajte još

Duško Trifunović, pjesnik koji je poetizirao rock and roll

U stvarnosti, piše Srna, Duškovi stihovi bili su savršena metafora za ljude, društvene okolnosti i vrijeme u kojem je pjesnik stvarao, samo što su preko populističke i masmedijske "formule" pjevani umjesto recitirani, pa su za mnoge, u značenjskom smislu, ostali neotkriveni.

Živeći kao pjesnik i televizijski radnik, a radeći kao traženi tekstopisac rokera i pop zvijezda, Trifunović je napisao cijeli glazbeno-poetski vijenac o generacijama koje su zapamtile dva rata i jedan mir i koje su živjele u hibernaciji slatke i varljive nade pune ideala.

Nepodnošljiva lakoća pisanja i "populistički stihovi" bili su tek zanatska varka iza koje su se krile nježne, opore, politički angažirane, socijalne, ljubavne i druge teme o kojima popriličan broj eks-jugoslovenskih poeta u to doba (sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća) nije pisao na takav način, ako je uopće i pisao.

Dvosmislenost i univerzalnost u Duškovim ironično-političkim pjesmama, skrivenim iza priča o tobože medijskim, a ne političkim liderima, u vidu "zaraznih" refrena, tumačeni su onako kako je Duško i želio - kao "gorka tableta sa sokom od borovnice".

Duško Trifunović slao je "poruke u boci" za one generacije koje će doći nakon potopa svih ideala.

U carstvu "velikih" tema, zbog kojih se i bukvalno, a ne samo metaforično, gubi glava, Duško na svoj način pjeva - o čovjeku.

Duško Trifunović, tvorac beskrajne niske stihova bez kojih je nemoguće zamisliti biografije najpoznatijih i najvoljenijih estradnih zvijezda, ali i započeti i završiti dan bilo koga od nas koji konzumiramo muziku na bilo kojem mediju, izbačen je iz sjećanja današnjih stanovnika Sarajeva.

Ovaj prkosno nježni pjesnik odavno je izgnan iz grada kojim je hodao, u kojem je pjevao i za čiji je, prije svega, kulturni uspon u drugoj polovini 20. stoljeća neobično zaslužan.

Budući da je, radeći u gradu i vremenu u kojima su riječi uvijek bile u suprotnosti sa ponašanjem ljudi, naučio da bude unutrašnji disident i izgnanik, Duško Trifunović je volio za sebe da kaže da "nije izbjeglica, već - izmaglica".

Ovaj jedinstveni pjesnik, rođen u Sijekovcu, kod Broda, ljudski i pjesnički je odrastao u Sarajevu, a sahranjen je tamo gdje je želio - pored Branka Radičevića, na Stražilovu.

Skoro da ne postoji poznatija pop ili rok grupa bivše Jugoslavije, kao ni pjevač iz te branše koji nemaju u svom opusu neki tekst Duška Tifunovića.

Ostvario je pjesnički ideal - njegovi stihovi su ga nadživjeli, kao što će nadživjeti još generacije ljudi s ovih prostora.