Laslo Krasnahorkai dobitnik nagrade Man Booker

Mađarski pisac Laslo Krasnahorkai dobitnik je Međunarodne Man Booker nagrade za, kako je ocijenio žiri, "izvanredna djela duboke imaginacije i kompleksnih strasti gdje se ljudska komedija bolno graniči s transcendentalnim".

Kako prenosi Tanjug, Krasnahorkai dobitnik je 90.000 dolara vrijedne nagrade za svoj književni rad u koji ulazi i "Melankolija otpora", "Rat i rat", "Seiobo je boravio tamo dolje", "Posljednji kurjak"...

"Laslo Krasnahorkai je vizionarski pisac izvanrednog intenziteta i vokalnog opsega", rekla je predsjedateljica žirija, književnica i akademica Marina Warner dok je predstavljala dobitnika na sinoćnjoj ceremoniji u Londonu.

''Krasnahorkai stvara scene koje su užasne, čudne, skaredno komične i često dirljivo lijepe", rekla je.

Krasnahorkai je pažnju javnosti privukao 1985. romanom "Sotonin tango" koji je 1994. adaptiran u istoimeni film koji je režirao Bela Tarr. A za "Melankoliju otpora" nagrađen je 1993. njemačkom Bestsenliste nagradom za knjigu godine, a dobitnik je i najvećeg mađarskog književnog priznanja - Košutove nagrade.

Gostujući prije dvije godine na beogradskom Sajmu knjige Krasnahorkai je rekao kako je ''Melankoliju otpora'' pisao kada je bio ''s one strane iluzija, ili nade''.

''Osamdesetih godina nitko nije mogao ni pomisliti da će se raspasti tvrdokorni sovjetski blok. Sada živimo u epohi u kojoj su iluzije daleko iza nas, i pri tom ne osjećamo se loše što smo izgubili iluzije, već što ne možemo naći druge'', rekao je tada Krasnahorkai beogradskoj politici.

Rekao je kako je svjestan da ima razloga plašiti se i stvaranja, jer se boji da će propasti ono što je stvoreno.

''Pišem o nasilju, jer se u stvari plašim ljudi. Ali, Jochan Sebastian Bach jedan je od genija kojih se ne plašim, u čiji genij sam se zaljubio, ne zato što je njegova glazba lijepa, već zbog toga što nosi tu kontradiktornu esenciju, između destrukcije i stvaranja'', rekao je.

Kaže kako čovjek, da bi shvatio suštinu nasilja ne mora otići u Srebrenicu ili u Vijetnam, dovoljno je da u Budimpešti u tri ujutro uđe u tramvaj, ili da u isto doba uđe u neki tramvaj u istočnom Berlinu.

''I dovoljan je jedan trenutak prosvjetljenja u kojem čovjek shvaća razliku između snage i nasilja. Snaga je potencija, a nasilje je destrukcija. Snaga postoji u polju stvaranja, dok je nasilje samo rušenje. Ako u kategorijama univerzuma promatramo obične čestice koje se ne mogu izraziti brojevima, među njima postoji borba u odnosu na nedostižni bitak. U tom procesu, problem je što istovremeno vidimo oba procesa, a disbalans nastaje kada prevagne destrukcija'', rekao je tada Krasnahorkai.