Knjiga "Daroga za Katmandu" Dinka Delića po svemu je jedinstvena

Bosansko-hercegovački pjesnik, glazbenik, producent, svestrani umjetnik, profesor Dinko Delić, objavio je multimedijalni projekt "Daroga za Katmandu".

Ova knjiga imala je dugačak i kompliciran put, odnosno 'darogu' koja kao da je upravo trajala do Katmandua i natrag, u nekoj karavani slobodnomislećih ljudi. Pjesme iz  "Daroge za Katmandu" pisane su i komponirane od 1975. do 2005. godine.

"Daroga" je, inače, ruska imenica koja znači put, a Delić se, kao što je zabilježio Amir Misirlić u svome osvrtu na knjigu, poigrao u nazivu knjige i spojio mjesto hodočašća zapadnog hipi-svijeta s ruskim jezikom, što je već samo po sebi pažnje vrijedno.

"A da ne govorimo o zvučnosti riječi 'daroga' koja, bilingvalno-intelektualno, upućuje na 'draga' kao i na 'droga' (što u 'slučaju Katmandu' nikako ne isključuje jedno drugo). I ne vodi Delićeva 'daraoga' u Katmandu lociran negdje u nepalskim brdima. Njegov 'Katmandu' (kako ga sam označava u pjesmi) može biti i bliže i dalje od bilo koje geografske točke", piše Misirlić.

Ova po svemu jedinstvena knjiga donosi i pjesme koje je autor uglazbio iz izveo, što će uskoro u audio formi biti dostupno na YouTubeu, a čitatelj na dlanu imati i stihove i note.

Način na koji glazbeno razmišlja i djeluje vrhunski gitarist Dinko Delić vraća ljude u jedno vrijeme koje upravo ide uz neke imaginarne karavane za Katmandu, neke nedosanjane ideale i čežnje.

U svome pogovoru "Pobratimstvo lica u nemiru" za Delića je veliki Arsen Dedić napisao: "Svi su kantautori isti i svaki je svoj. Braća su po oružju. Činilo se da je prošlo vrijeme velikih pojedinaca (Brel, Ferre, De Andre, Cash, Endrigo...), ali oni su, ipak, jedina nepokorna neiskorjenjiva noćna rasa, koja je nadživjela sve pomodne vikače, kantomane, preglasne samoljupce te vokalne udvorice".

IZMEĐU TUZLE I MOSTARA

Putem Tuzla - Mostar ljudi mrdaju na jug,
putem Tuzla - Mostar...
Oni jure za istočnim svjetlom u zapadni raj,
oni jure...
A mnogo je benzina,
mnogo je benzina između uglja i vina.

Djevojčice niču kao trava između Tuzle i Mostara.
Kad je rata, mame-tate dosta,
one stopiraju za jug.
A vozačima nikad nije dosta,
oni parkiraju ispod mosta - put je dug.

Između Tuzle i Mostara!
Između Tuzle i Mostara!
Daj mi ljubavi što čuda stvara,
između Tuzle i Mostara.

"(...) Dinko Delić sada otkriva razloge zbog kojih je ovaj rukopis nastajao godinama. Nazivi toposa i osobna imena svjedoče kako autor ostaje vjeran prostoru koji mu je darovao teme i s čijih je ulica preslikavao motive, potvrđujući iznova da - kada je u pitanju dobar stih - naše ubrzo postaje svačije. I možda najljepše diše u spoju nečije i naše tradicije, nečijeg i našeg suvremenovlja", napisala je Julijana Matanović.

Inače, Dinko Delić rođen je 1957. godine u Slavonskom Brodu. Gimnaziju je završio 1976. u Gradačcu, a Filološki fakultet u Beogradu 1980. godine. Do 1993. radio je u Gradačcu kao profesor književnosti, pisao, bavio se muzikom i kazalištem. Od 1993. živi u Tuzli.

Objavljena mu je zbirka kratkih formi 'Opljačkani sarkofag' 1998. godine u Sarajevu u izdanju biblioteke "Harfa" Međunarodnog centra za mir. Drugu zbirku proze, poezije i eseja 'Bosanska knjiga mrtvih' objavio je u Mostaru 2001. u biblioteci "Kolaps" Alternativnog instituta.

Impresivna je njegova umjetnička biografija, prikazana u ovoj knjizi, a oni koji budu poželjeli čitati i slušati "Darogu za Katmandu" uskoro će, ponavljam, za to imati priliku na popularnim mrežnim platformama, prije svega You Tubeu.

PJESMA BEZ NASLOVA
ZA ČOVJEKA BEZ IMENA

Svakog jutra
autobus vozi tvoje tijelo
iz predgrađa na rad, na rad - u grad.
Svakog dana
tvoja pluća dišu, demokratski dišu:
multi-kulti, multikulturni zrak.
U kafani alkoholna likvidacija,
u kući Dayton i deložacija...
Ti natoči, tvoje oči vide duplo - duplo vide sve.
Pričaj mi, pričaj kako je lijepo bilo dok si bio mlad.
Kreni kući! Kreni kući,
noć je. Kreni kući - noć je:
curice sa ulice nude svoje ručice. Nude svoje, nude svoje...
Pričaj im, pričaj kako je lijepo bilo dok si bio mlad.