Karahasan: Forme se pamte i forme traju, sadržaji se mijenjaju
Valja sačuvati formu, dokle god imamo formu možemo postojati kao ljudi i u svijetu koji se raspao – kazao je večeras u Sarajevu književnik Dževad Karahasan.
On je bi gost Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine, te je tom prilikom predstavljena njegova knjiga "Dnevnik selidbe" i sa publikom razgovarao o odnosu povijesti, književnosti i historiografije, o opsadi Sarajeva i kako danas govoriti o tome, može li književno djelo postati dokument otpora, može li književnost pomoći u prihvatanju razlika, te kako postojati u svijetu koji se raspao.
Najveći dio knjige "Dnevnik selidbe" napisan je tijekom opsade Sarajeva, 1992.-1995.godine, samo su dva dijela dodata kasnije, govorio je o duhovnom stanju građana koji su boravili u opkoljenom gradu.
''Bilo je strašno važno, najvažnije na svijetu, sačuvati formu. Ja nikada u životu nisam vidio više sjajno odgojenih ljudi nego za vrijeme opsade u Sarajevu. Dućani su radili, jes da on nema šta prodavat, ali on svoj dućan otvori'' – kazao je.
Bilo je važno otići na posao, dodaje Karahasan, bilo je jako važno komšiju pristojno pozdraviti, kao što je bilo važno ne uzeti ono što nije tvoje, bilo je važno sačuvati formu.
''Ja se kunem da toliko čestitosti, toliko ljudske dobrote, toliko fantastičnog odgoja, dakle, toliko truda da u komunikaciji sačuvamo formu, nisam nigdje vidio'' – kazao je Karahasan.
Jer, naglasio je, forme pamte i forme traju, sadržaji se mijenjaju.
Lijepi Božiji svijet je šaren, kaže Karahasan, iako se nama čini da neke stvari nisu dobre, one su na kraju dobre. Naše je da se radujemo šarenilu svijeta.
Smatra da svaki čovjek, zajednica, trebaju čuvati prošlost, čuvati pamćenje, bilo da je dobro ili loše, a i zadaća muzeja je to – čuvati pamćenje jedne zajednice.
