Njemački listovi donose opširne intervjue s književnikom Miljenkom Jergovićem, dobitnikom Leipziške nagrade za europsko razumijevanje. Pišu kako on "na zanatski način ljudima dijeli pravdu" piše u svom pregledu Deutsche Welle.
U članku lista Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) novinar Michael Martens piše kako u romanu "Crveni jaguar", ali i u zbirci priča "Ludo srce", Miljenko Jergović opisuje Sarajevo iz perspektive srpskih stanovnika koji su za vrijeme opsade od 1992. do 1995. ostali u gradu. Na pitanje što ga privlači toj perspektivi, Jergović odgovara:
"Prije svega, perspektiva manjine je u svakoj životnoj situaciji uvijek zanimljivija i vjerojatno točnija od perspektive većine... Iskustvo sarajevskih Srba neposredno prije rata, a zatim i tijekom rata, zanimljivo je upravo zato što je u duhovnom, emocionalnom i moralnom smislu najzahtjevnije. Kako je živjeti u gradu koji opsjedaju vlastiti sunarodnjaci, često čak rođaci ili rođena braća? I što je teže: podnositi stalnu opasnost od ranjavanja i smrti ili činjenicu da susjedi u tebi vide sunarodnjaka ili rođaka onih koji pucaju na grad? Uvjeravam vas: mnogo je teže ovo drugo. U očima tog čovjeka vidi se najautentičnija slika opsjednutog grada. Užas nije ničim ublažen, nije kolektiviziran, nije ukorijenjen u duh zajednice, ne nalazi utjehu ni u jednom vjerskom sustavu. Taj čovjek je potpuni usamljenik na kojeg se srušilo svo zlo ovoga svijeta. U Teheranu postoji mala židovska zajednica – pokušajte zamisliti kako se ti ljudi danas osjećaju. Pogled takvih manjina na svijet čini temelj književnosti."
U romanu "Crveni jaguar" piše i da su Srbi, koji su nakon rata ostali u Sarajevu, kasnije protjerani od muslimanske većine jer im više nisu bili potrebni kao dokaz tolerancije prema svijetu, konstatira Martens.
"Možda je riječ "protjerani" prejaka. Preciznije bi bilo reći kako su bili nepoželjni ili im je različitim gestama dano do znanja kako Sarajevo nije njihov grad...Ako vam se to dogodi u gradu u kojem ste rođeni i odrasli, gdje donedavno niste ni znali kako ste manjina, poželite otići upravo zbog takve samodopadljive tolerancije. I često zaista odete. Tolerancija Sarajeva i Bosne, suživot i multikulturalnost postojali su u nekim davnim vremenima, kada ti pojmovi nisu imali današnje značenje. Usudio bih se čak reći kako je sve nestalo onog trenutka kada se o tome počelo govoriti kao o društvenim vrijednostima. Kada se većina počne hvaliti vlastitom tolerancijom, tolerancije, suživota i multikulturalnosti više nema", odgovara Jergović.
Süddeutsche Zeitung (SZ) iz Münchena, nakon uvodnog dijela članka u kojem opisuje jedan par koji svojom pretjeranom obzirnošću i ljubavlju prkosi bezobzirnoj i smrtonosnoj opsadi Sarajeva, ophodeći se jedno prema drugom s toliko ljubavi i pažnje da se rodbina i prijatelji pitaju: „Jesu li njih dvoje normalni?", prelazi na Jergovićev stvaralački opus i izdvaja roman Mama Leone iz 2019. godine.
"Jergović je dodatno izazvao pažnju romanom Ruth Tannebaum (njemački prijevod), u kojem obrađuje život, patnju i smrt mlade židovsko-hrvatske glumice Lee Deutsch – nekadašnje jugoslavenske Shirley Temple, a potom žrtve progona Židova u fašističkom ustaškom režimu (NDH). Takvi detalji iz povijesti mnogim Hrvatima nisu dragi za podsjećanje, pa je Jergović najkasnije od tog romana izgubio podršku dijela utjecajnog društva", piše Tobias Zick, autor članka objavljenog u ovom minhenskom listu.
"To je ovaj spisatelj, koji se jednom opisao kao ‚duboko jugoslavenski‘, vjerojatno i očekivao. Već 2007. napustio je Hrvatsko društvo pisaca zbog nacionalističkih tendencija. Odbio je potpisati i Deklaraciju o zajedničkom jeziku iz 2017., koja se protivila razdvajanju srpskog, hrvatskog, bosanskog i crnogorskog jezika. Obrazložio je rekavši da je jezik za njega ‚veoma osobna stvar‘ i da nikada ne bi pristao na ‚kolektivni‘ jezik."
Jergović, kaže se dalje u tekstu SZ-a, „ne kategorizira, nego radi ono što dobri pisci rade: pažljivo promatra, opisuje i pripovijeda, umjesto da sudi. Tako na zanatski način dijeli ljudima pravdu".
Kao dosljedan pripovjedač, Jergović dopušta ratu raditi ono što ratovi rade i u životu simpatičnog para tijekom opsade Sarajeva.
"Kad nije bilo struje - a, dragi moj, nije je bilo, mjesecima je nije bilo – ona mu je bila i svjetlo i TV-program i zabavna emisija. Kad nije bilo vode, on joj je donosio vodu u kanistrima od 25 litara iz pivare. Ili bi je puštao iz svojih dlanova da teče na njenu glavu - kao zamjenu za tuš." Pa tko bi, čitajući ove redove, mogao mrziti te ljude?", pita se na kraju članka o Jergoviću novinar lista Süddeutsche Zeitung.
I završava tekst rečenicom žirija, koji mu je za Ludo srce dodijelio Leipzišku nagradu za europsko razumijevanje 2026.: "Okretanjem prema neupadljivim detaljima i fragmentima Miljenko Jergović pruža estetski otpor pojednostavljenim interpretacijama i opasnostima od nacionalizma.", završava Deutsche Welle svoj pregled.
