Jergović - Čovjek koji je mijenjao književnost

Miljenko Jergović, hrvatski i bosanskohercegovački književnik i publicist, jedno od vodećih imena u regiji, danas navršava 55 godina.

Rođen je u Sarajevu 28. svibnja 1966. godine, a početkom rata preselio se u Zagreb. Studij filozofije i sociologije pohađao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Objavljuje kolumne i feljtone u dnevnom i tjednom tisku, a pokrenuo je i zapaženi književni portal Jergović.com.

U žarištu su njegova pripovjedačkog interesa ratno Sarajevo, Bosna Hercegovina, njezina prošlost te osobna biografska sjećanja.

Gotovo svaki od objavljenih književnih naslova bio je uspješnica, a književna publika pamti naslove: zbirki novela i kratkih priča Sarajevski Marlboro, 1994; Karivani, 1995; Mama Leone, 1999; Inšallah Madona, inšallah, 2004; romana Buick Rivera, 2002; Gloria in excelsis, 2005; Freelander, 2007; Otac, 2010; Rod, 2013; Sarajevo, plan grada, 2015; Doboši noći, 2015; Nezemaljski izraz njegovih ruku, 2017; Selidba, 2018; Herkul, 2019.

Nagrađivani roman Dvori od oraha (2003) prati stotinu godina povijesti jedne dubrovačke obitelji, a roman Ruta Tannenbaum (2006) prilike u Zagrebu u razdoblju prije i na samom početku II. svjetskog rata.

Objavio je zbirke pjesama Opservatorija Varšava (1988), Hauzmajstor Šulc (2001), Izabrane pjesme Nane Mazutha (2011) i dr., dramu Kažeš anđeo (2000) te kolumnističko-publicističke tekstove Naci bonton (1998), Historijska čitanka (I–II, 2000–04), Muškat, limun i kurkuma (2011) i Imenik lijepih vještina (I–II, 2018–20).

Djela su mu prevođena na više od 20 jezika, a za svoj književni i publicistički rad primio je više nagrada.

Suscenarist je (s redateljem Goranom Rušinovićem) filma Buick Riviera (Zlatna arena za scenarij na festivalu u Puli 2008).

Ostala važnija djela: romani Srda pjeva, u sumrak, na Duhove (2007), Volga, Volga (2009), Roman o Korini (2009), Psi na jezeru (2010), Willimowski (2016), Vjetrogonja Babukić i njegovo doba (2021); prozne knjige Pamti li svijet Oscara Schmidta: projekti, skice, nacrti (2010), Mačka čovjek pas (2012), Levijeva tkaonica svile (2014).

Miljenko Jergović je zajedno sa nekoliko bosanskohercegovačkih književnika bio jedan od suosnivača bosanskohercegovačkog P.E.N. centra 1992. godine u Sarajevu.

Međutim, nakon prosvjednog pisma Udruženja objavljenog 9. svibnja 2020, a povodom održavanja mise u Katedrali Srca Isusova u Sarajevu 16. svibnja 2020., u spomen na žrtve pokolja u Bleiburgu 1945. godine, potpisanog od strane 42 člana, Jergović je sa Ivicom Đikićem, Ivanom Lovrenovićom, Željkom Ivankovićem u otvorenom pismu objavljenom na Lovrenovićevoj web-stranici, izjavio da se više ne smatra članom ovog udruženja, te je istupio.

Oštri rub kuhinjskog stola

Njene šake, sklopljene kao krov kolibe u snijegu, počivaju na
rubu stola
Njegova kašika tone u duboku mutnu čorbu i smješka mu se
brk tom zrnu graška
Koje usamljeno plovi i otok je u južnom Pacifiku, mjesto
savršenog mira
Na kraju radnog dana, ona čeka njegove riječi, šta bilo je
danas u Svijetu
Koji ratovi, kakve nesreće i koga je u zlo doba mašio ovaj
dan, on misli
Što će joj prvo reći, natovariti joj brigu ako je brižan, razlog
za sreću
Ako mu je dobro išlo, i tako žive svako popodne, sami, Đuro i
Dragica
Dobri ljudi iz Ulice Nikole Kašikovića, sve dok on ne završi s
ručkom
A njoj ostane crvena crta na dlanovima, oštri rub kuhinjskog
stola