H.D. - važna figura modernističke poezije i pionirka feminističkog pisanja

Hilda Doolittle, utjecajna američka pjesnikinja, rođena je na današnji dan prije 140 godina, 10. rujna 1886. u Bethlehemu, Pennsylvania.

Sa pseudonimom H. D. pisala pod utjecajem Ezre Pounda i imažističke poetike. Prepoznatljiva je upravo po svojoj ključnoj ulozi u avangardnom pjesničkom pokretu imagizmu s početka 20. stoljeća.

Imagizam je pokreta koji je zagovarao jasnoću, minimalizam, precizan jezik i snažne vizualne slike umjesto pretjerane sentimentalnosti i kitnjastog izražavanja romantizma.

Njezin rani rad karakteriziraju: Kratki, slobodni stihovi, intenzivne prirodne slike (često motivi mora, stijena i cvijeća), inspiracija grčkom mitologijom i klasičnom književnošću, kroz koju je često istraživala ženski identitet i subjektivnost.

Prvu zbirku pjesama Morski vrt (Sea Garden, 1916) obilježavaju precizne slike, ekonomičan izraz i karakterističan slobodni stih. Knjigu je uredio i promovirao njezin tadašnji suprug, poznati pjesnik Ezra Pound, koji ju je i potpisao kultnim inicijalima "H.D., Imagiste".

Tijekom i nakon Prvog svjetskog rata, njezin se stil razvio u kompleksnije, duže forme. Postala je duboko zainteresirana za duhovnost, misticizam i psihoanalizu.

Od 1933. i 1934. godine odlazila je na psihoanalizu kod Sigmunda Freuda u Beč kako bi prebrodila ratne traume i blokade u pisanju. Svoja iskustva pretočila je u knjigu Tribute to Freud (1956.).

Klasična mitologija te staroegipatska i judeo-kršćanska mistika pridonosi tonu njezine kasnije poezije: Trilogija (Trilogy, 1944–46), Helena u Egiptu (Helen in Egypt, 1961).

Uz proze Palimpsest (1926), Hermione (1981) i drugo, napisala i autobiografsko djelo Potakni me na život (Bid Me to Live, 1960).

H.D. je vodila vrlo boemski i nekonvencionalan život za svoje vrijeme. Bila je otvoreno biseksualna te je provela veći dio života u Europi (uglavnom u Ujedinjenom Kraljevstvu i Švicarskoj).

Njezina doživotna partnerica i pokroviteljica bila je bogata engleska spisateljica Bryher (Annie Winifred Ellerman).

Nakon što je sredinom 20. stoljeća bila donekle zaboravljena, feministička književna kritika 1970-ih i 1980-ih ponovno je otkrila njezin rad. Danas se H.D. slavi kao jedna od najvažnijih figura modernističke poezije i pionirka feminističkog pisanja.

HELENA

Cijela Grčka mrzi
Oči te ukočene na licu bijelom,
Taj sjaj kao u masline
Na mjestu gdje ona stoji,
I te bijele ruke.

Cijela Grčka grdi
To blijedo lice kad se nasmije,
Još više ga mrzi
Kad preblijedi
Pomislivši na davne čarolije
I na davne nedaće.

Grčka mirno gleda
Kćerku Boga, rođenu iz ljubavi,
Gleda njena lijepa stopala,
I ta koljena najmršavija,
Da li su ovu djevu oni stvarno mogli voljeti
Da su je samo posuli
Bijelim prahom među čempresima pogrebnim?

(Prepjevala sa engleskog: Tanja Bakić)