Hans Christian Andersen, pisac bajki koje su nas odgajale

Poznati danski književnik Hans Christian Andersen rođen je na današnji dan prije 220 godina, 2. travnja 1805. u gradu Odenseu, smještenom na otoku Fynu (trećem najvećem danskom otoku). U tom se gradu i danas može vidjeti Andersenova rodna kuća, koja je u međuvremenu pretvorena u muzej posvećen tom književniku.

Andersenova djela prevedena su na preko 150 jezika i tiskana u milijunima primjeraka diljem svijeta, a nadahnula su stvaranjemnogih kazališnih djela, baletnih predstava, filmova, skulptura i slika.

Sin postolara i majke koja je nakon smrti svojega muža morala raditi kao pralja, Andersen se mučno probijao do književnog priznanja.

U 14. godini zaputio se u Kopenhagen da bi izučio kazališnu školu s baletom i pjevanjem, ali ga ubrzo otpuštaju kao netalentirana. Uz pomoć pokrovitelja Jonasa Collina uspijeva završiti školovanje i studij na sveučilištu.

U početku piše prozna i pjesnička djela, a nešto kasnije počinje svoja čuvena putovanja, najprije po domovini, a onda i izvan nje, gotovo po svim europskim zemljama, a naročito po Italiji, Francuskoj i Njemačkoj. Putovao je i po Aziji i Africi, sve vrijeme pišući.

Andersonovo prvo uspješno djelo je putopis Šetnja od Holmenskog kanala do istočne točke otoka Amagera iz 1829. godine. No, postao je široko poznat tek romanom Improvizator iz 1835., koji je napisao nakon putovanja po Italiji, oslikavajući u njemu borbu mladog pisca za afirmaciju.

Poslije se pojavljuju njegove, danas u cijelom svijetu čuvene, ali u to vrijeme neprepoznate, priče i bajke. U njima je na originalan i humorističan način obrađivao baštinu folklorne književnosti, smještajući mitske, legendarne i čudesne zaplete u okružje stvarnog svijeta.

Među najpoznatijim Anderesenovim bajkama su: Djevojčica sa šibicama, Princeza na zrnu graška, Mala sirena, Snježna kraljica, Ružno pače, Palčica i Carevo novo ruho. Za masovnu popularizaciju Andersenovih bajki u 20. stoljeću bio je zaslužan i Walt Disney, čija je kompanija ekranizirala niz djela tog danskog autora.

Kada su se, međutim, pojavile njegove glasovite Bajke, ispričane za djecu (Eventyr fortalte for børn, I–III., 1835–37) te u nastavku Nova zbirka (Ny samling, I–III., 1838–41), publika i kritika nisu im obratile puno pozornosti iako je to najbolje što je Andersen napisao i po čemu ulazi u red najpoznatijih svjetskih književnika.

Andersenove priče ili bajke bile su u početku živa i dopadljiva prepričavanja onoga što je čuo u djetinjstvu, a poslije ih je i sam izmišljao. U njima se fantastično, legendarno i mitsko stapa s neposrednim, zbiljskim svijetom.

Premda motivi i temeljne teme Andersenovih bajki potječu iz zajedničkoga kruga folklorne književnosti (npr. različiti oblici praznovjerja, priče o vilama, patuljcima, prosjacima, kraljevima, kraljevnama i životinjama), njihov izraz ali i unutarnji razvoj originalne su tvorevine.

Mjestimično prenaglašenu sentimentalnost Andersen zna iskupiti blagom ironijom. Ukupno je napisao 156 bajki i njima srodnih realističnih priča.

Osim putopisa i bajki Andersen je pisao i pjesme, romantičarske romane te kazališne komade. Hans Christian Andersenumro umro je 4. kolovoza 1875. u Kopenhagenu kao počasni profesor i počasni građanin Odensea.

Znameniti Andersenov muzej u Odenseu, u slikovitu zdanju iz njegova doba, čuva vrijednu dokumentaciju o piscu, ali i sve knjige.