Filozof Ludwig Feuerbach - most između dvaju mislilaca, Hegela i Marxa

Na današnji dan prije 220 godina, 28. srpnja 1804. u njemačkom Landshutu rodio se Ludwig Andreas Feuerbach, jedan od najznačajnijih njemačkih filozofa, vodeći mislilac među lijevim hegelijancima.

Njegov otac bio je bio pravnik, a Ludwig Feuerbach studirao je protestantsku teologiju u Heidelbergu, a 1824. seli u Berlin, gdje dvije godine studira filozofiju kod Hegela. Doktoriravši 1828., dobiva mjesto docenta u Erlangenu.

Kao 26-godišnjak anonimno objavljuje Misli o smrti i besmrtnosti, spis u kojem odbacuje besmrtnosti i božju transcendentnost. Iako se njome potvrdio kao vodeći mislilac među lijevim hegelijancima, knjiga će biti zabranjena i koštati Feuerbacha profesorskog mjesta u Erlangenu, ali i akademske karijere, koju okončava 1837.

Živio je uglavnom od prihoda tvornice u obiteljskom vlasništvu; nakon njenog bankrota, živi skromno u Nürnbergu do smrti 13. rujna 1872. godine.

Bio je kritičar idealizma i religije. Smatrao je da se civilizacija treba odreći i jednog i drugog, ako želi postići napredak. U kasnijim radovima nastoji razviti teoriju materijalističkog humanizma, i etiku ljudske solidarnosti.

U početku je pristalica Hegelove filozofije, kod kojeg je studirao. Kasnije, pod utjecajem revolucionarnih zbivanja u Europi sredinom 19. stoljeća, postaje predvodnikom radikalnih, lijevih (mladih) hegelijanca, koji su razvijali kritičku komponentu Hegelovog učenja i potkopavali reakcionarnu vezu filozofije, države i kršćanstva u tadašnjoj Pruskoj te na koncu stvorili potpuno suprotnu filozofiju od Hegelove. 

Kao i neki drugi radikalni filozofi toga vremena i prostora, ostao je bez posla na fakultetu i veći dio života djelovao izvan akademske zajednice.

Utjecao je na formiranje teorije Karla Marxa. Smatraju ga mostom između dvaju mislilaca, Hegela i Marxa. U novije se vrijeme njegova kasnija, zrela promišljanja vrednuju kao bitan doprinos filozofiji.

Kao tipičan zastupnik materijalističke metafizike, on naglašava prednost opstojnosti tvarnog, tjelesnog, osjetilnog, od mišljenja različitog objekta. Sveukupna spoznaja započinje i svršava u osjetilnosti, a jednako važi i za istinu o čovjeku: "Čovjek je ono što jede".

Njegov radikalni ateizam temelji se na svođenju religijskih predodžbi na fikciju, kojoj je jedini i isključivi tvorac čovjek. Feuerbachova filozofija stekla je slavu prije svega kao predmet Marxove kritike.

Glavna djela: Misli o smrti i besmrtnosti (Gedanken über Tod und Unsterblichkeit, 1830), Bit kršćanstva (Das Wesen des Christentums, 1841), Prethodne teze za reformu filozofije (Vorläufige Thesen zur Reformation der Philosophie, 1843), O spiritualizmu i materijalizmu (Über Spiritualismus und Materialismus, 1866).