Dobrkovići kroz vrijeme: Ukoričeni miris obiteljskog ognjišta

Mirko Cigić prototip je srednjoškolskog profesora ili je barem onakav profesor kakvog bi svaka škola poželjela. Ozbiljan, staložen, predan svom poslu do kraja, odmjeren, skroman i samozatajan. Sam će u svome službenom životopisu reći i napisati jako malo.

Rođen je u širokobriješkom selu Dobrkovićima 15. siječnja 1954. godine, u obitelji Lovre i Veronike Cigić. Školovao se u Dobrkovićima, Širokom Brijegu i u Zagrebu gdje je diplomirao na geografskom odsjeku na Prirodno-matematičkom fakultetu. Predaje geografiju u Gimnaziji fra Dominika Mandića i Srednjoj strukovnoj školi u Širokom Brijegu.

Iako mu osnovno zanimanje nema dodirnih točaka s novinarstvom, ovaj srednjoškolski profesor svoje slobodno vrijeme koristi za druženje s pisanom riječi. Prije sedam godina pokrenuo je i uređuje portal dobrkovici.com i kao plod toga uskoro mu iz tiska izlazi prva knjiga, Dobrkovići kroz vrijeme, svojevrsna monografija sela u kojem je rođen i živi, što je i bio povod našeg razgovora za Bljesak.info.

''Prihvaćajući se posla, na amaterski način, postao sam svjestan težine svake javno izgovorene riječi. Konstatacija godi uhu, ali daleko sam ja od bilo kakvog ozbiljnijeg novinarskog rada. Donekle sam se snašao u poslu društvenog kroničara i tu nekako plivam, a sve ostalo je u sferi fantastike. Danas svatko može pisati, ali treba biti sadržajan i zanimljiv jer bi napisano netko trebao i čitati'', reći će profesor Cigić na početku našeg razgovora.

Otrgnuo se pomodarstvu u medijima

Za njega novinar, pogotovo kvalitetan, ne može biti svatko jer, kako će istaknuti, novinarska profesija traži dnevno ostrašćenog čovjeka nabijenog adrenalinom koji stalno trči za informacijama ili senzacijama.

''U posljednje vrijeme istraživački novinarski posao postaje i životno opasan. Zato se ne vidim u toj važnoj i cijenjenoj profesiji'', dodaje naš sugovornik.

Iako je s radom na portalu krenuo u godinama kada je bila prava ekspanzija lokalnih internetskih medija, profesor Cigić se nije zalijepio za pomodarstvo već je svojim pristupom radu htio očuvati od zaborava narodnu tradiciju i kulturnu baštinu svoga sela.

''Nisam bio ni Bog zna kako informatički potkovan, u pomoć mi je pritekao stariji sin Ivan i pustolovina je mogla početi. Bio sam svjestan činjenice da male sredine kao što je naša oskudijevaju informacijama na dnevnoj razini. Kako onda biti dnevno zanimljiv i ažuran, bila je to nemoguća misija. Za takav tip portala treba raditi čitav tim, a ja sam ovdje sam. Zato sam se odlučio za drukčiji put'', napominje profesor u razgovoru za Bljesak.info te ističe kako mladi najčešće čitaju i komentiraju školske i sportske teme, a starija publika sadržaje vezane za povijest, tradiciju i zgode koje su obilježile život predaka.

Naš sugovornik je urednik i autor gotovo svih tekstova na svome portalu. Čitateljima je na uvid podastro nekoliko vrlo zahtjevnih tema koje su iziskivale ozbiljan napor poput demografskih obilježja sela ili žrtava Prvoga i Drugoga svjetskog rata i poraća. Upravo je, sudeći prema broju klikova i riječima profesora Cigića, stradalnička problematika čitateljstvu ponajviše zanimljiva jer se predugo o njoj šutjelo.

''Dvaput sam ti kazala, a ti jopet pitaš''

U proteklih sedam godina istraživačkog rada i prikupljanja građe dogodio mu se niz i tužnih i smiješnih susreta i događaja. Kako je vjerodostojnost informacija često provjeravao i po nekoliko puta kod istog kazivača, ostala mu je upečatljiva scena iz razgovora s jednom od anketiranih starica.

''Vjerojatno sam nekad u revnosti pretjerao pa sam zasluženo dobio jezikovu juhu: „Dvaput san ti kazala, a ti jopet pitaš. Bor te ne ubiće, jesi posta zaboravan!“. Samo smo se nasmijali i nastavili dalje'', otkriva Cigić.

Moglo bi se reći kako je time naš sugovornik u praksi otkrio jedan od najvažnijih novinarskih postulata vezanih za vjerodostojnost i provjeru izvora informacije: ''Ako ti majka kaže da te voli, provjeri tu informaciju iz barem dva neovisna izvora.''

Na portalu je objavljeno dosta tekstova iz dobrkovske prošlosti, a jedan prilično velik dio i prvi put. Jedan dio podataka dobio je od izravnih sudionika događaja, a drugi od njihovih bliskih srodnika. Kako kaže, nije osobito sretan zbog te ekskluzive jer bi više volio da je to učinio netko puno prije njega.

''Na taj bi se način očuvalo puno više događaja i autentičnih svjedoka. Osobito su bila dojmljiva svjedočenja Anice Grbešić i Jage Solde o proživljenim patnjama. Najviše me zadivilo praštanje jer nijednom riječju nisu pokazali mržnju prema progoniteljima. Htjelo se ovaj kraj i njegov narod posve obezglaviti, najprije ubojstvima istaknutih ljudi, osobito fratara, a potom paljenjem knjiga i crkvenih matica da ostanemo repa bez korijena. Zato nam je prikupljati izgubljeno kamenje i pokušati složiti mozaik prošlosti“, poručuje ovaj profesor geografije za Bljesak.info.

Dobrkovćani i njihovi potomci raspršeni su po čitavom svijetu. Kako je iseljavanje pojedinaca i čitavih obitelji posljedica loših gospodarskih i političkih prilika, ni stanovnici ovoga širokobriješkog sela nisu nikakva iznimka. Zato bi im Cigićeva knjiga Dobrkovići kroz vrijeme sadržajem mogla biti privlačna kao ''miris obiteljskog ognjišta''.

''Takva je sudbina većine stanovništva pasivnih krajeva. Samo su se rijetki potpuno integrirali u nove sredine i zanemarili veze sa zavičajem. Značajan dio čitatelja portala dolazi upravo iz te populacije, pogotovo iz Europe, ali i iz SAD-a, Kanade, Australije i drugih zemalja. Sudeći po broju čitanosti postoji značajno zanimanje za ovu vrstu sadržaja. Ilustracije radi, popisao sam sve iseljene od 1911. godine do danas i svi su našli svoje mjesto u budućoj knjizi. Nadam se da nikoga nisam preskočio. Zanimljiv je i popis djece iz 1917. godine spašene od gladi. Tu su i dva pisma stara preko sto godina. Nadam se da će knjigu dobro prihvatiti svi, a osobito iseljenička populacija zbog mirisa obiteljskog ognjišta'', ističe profesor Cigić.

Predstavljanje monografije u Širokom Brijegu

Otkriva nam kako mu pišući tekstove za portal nije ni na kraj pameti bilo da bi to jednog dana moglo prerasti u knjigu. No, prijedlozi pojedinaca koji su odavno napustili selo i koji su preko tekstova s portala oživljavali uspomene iz djetinjstva i rane mladosti su ga potaknuli na razmišljanje o pisanju knjige. Nakon određenog vremena, prihvatio je izazov i oko sebe okupio ekipu entuzijasta i s njima krenuo u pustolovinu zvanu Dobrkovići kroz vrijeme.

''Imao sam društvo sjajnih dama i pustolovnih suputnica s vrlo izvjesnom kvalitetom konačnog proizvoda. Postupio sam po narodnoj: 'Podaj dite materi.'. Uredničkim vijećem koordinirala je Blanka Kraljević, profesorica hrvatskog jezika i književnosti, uz asistenciju Diane Zovko, profesorice hrvatskog jezika i književnosti, čija je briga bila i korektura“, otkriva Cigić.

O kvaliteti njegova rada sudila su, kako kaže, dvojica vrsnih ocjenjivača: fra Ante Marić i Miro Naletilić. Ilustracije su radili Zvonimir Đona Perko i magistrica slikarstva Kristina Ćavar. Marija Cigić, profesorica njemačkog jezika priredila je sažetke svih poglavlja iz knjige. Sažetke je na engleski jezik preveo Dinko Jurić, prof., a na njemački Antonija Marić, prof.

''Svi su to odreda izvrsni ljudi i suradnici i zato očekujem solidnu monografiju. Sadržaj je logički podijeljen na više zasebnih cjelina, sa zanimljivim pristupom problematici sela. Knjiga je nadišla sva moja očekivanja i nadam se dobrim reakcijama publike'', poručio je profesor Cigić na koncu razgovora za Bljesak.info te uputio dodatne zahvale književniku Ivanu Bakoviću, dr. sc Heleni Dragić s mostarskoga Filozofskog fakulteta, dr. sc. Ivanu Dugandžiću, dr. sc. Marinki Šimić sa Staroslavenskog instituta u Zagrebu i fra Robertu Joliću koji su mu svojim znanjem i iskustvom pomogli u izradi knjige čije će predstavljanje biti upriličeno u petak, 18. kolovoza 2017. godine, u 20.00 sati u kinu Borak u Širokom Brijegu.