Darko Cvijetić u užem izboru za europsku književnu nagradu
Bosanskohercegovački pjesnik Darko Cvijetić i njegova zbirka Ježene kožice u užem su izboru za europsku književnu nagradu Europejski Poeta Wolności (Europski pjesnik slobode) koju dodjeljuje Međunarodni književni festival u Gdanjsku.
''Ježene kožice'', objavljene prošle godine za zeničko Vrijeme, među osam su nominiranih za prestižnu nagradu koja će biti dodijeljena sljedeće godine.
Sama nominacija znači da će ova Cvijetićeva zbirka 2019. godine biti objavljena na poljskom jeziku.
Osim Cvijetića, među nominiranim za nagradu čiji financijski dio iznosi 100.000 zlota ili 25.000 EUR, su i Balša Brković (Crna Gora), Zviad Ratiani (Gruzija), Sinéad Morrissey (Irska), Agnė Žagrakalytė (Litva), Jean Portante (Luksemburg), Inga Gaile (Latvija) i Antoine Cassar (Malta).
Prevoditelj Cvijetićeve poezije na poljski je Miłosz Waligórski.
Darko Cvijetić živi u Prijedoru, gdje radi kao kazališni reditelj i dramaturg. Osim poezije piše i kratke priče, redovito objavljuje za NOMAD, a Ježene kožice njegova je deseta objavljena knjiga.
Njegove pjesme prevođene su na različite jezike a književna kritika ne štedi riječi hvale za ovog umjetnika.
Ističu ga kao važnog antiratnog pjesnika južnoslavenskog područja, a za Cvijetićevu zbirku Ježene kožice jedan je kritičar napisao: “Štivo za ratne veterane, za ljubitelje slikovite i opore poezije, za suosjećajne, za one koji ne žele zatvoriti oči pred tuđom nevoljom.”
JEŽENA KOŽICA
za Branka, “za decu i osetljive”
(“Poći ću s tobom jer volim šalu
Hoću da vidim ježa – budalu!”)
Obnovili kućicu, bijelu rodnu kuću
Branka Ćopića, kraj Krupe u selu Hašani
Izgradili kuću, svezali i lovčeva Žuću
Obnovili i groblje novcati krstovi i nišani
Došli političari sve na otvor kuće
Vuk crn, nasmijan, u jagnjećem gunju
Medo s pčelama odveden od Guče
Svinja divlja skrivana u žbunju
Rastvorili kućicu i vele za Branka –
Kako je bio velik i Srbin u Srba
Podigli krov, kolo, rakijica tanka
Vezali peškire, frulica i truba
Na kraju još kažu pripjani i ljuti:
Branko reci koju, brate samo šutiš
Branko onda reče, ježene mi kože:
Dragi moj Zijo odavde se više ni pisati ne može
Mislim nešto Zijo brate
Sve da i imam kože
Šta će meni kućica, bunari i ovce
Kad je sve što valja utjerano u svoje Jasenovce
Gledam ove hulje donio ih vrag
Na ručak meni došli i donijeli mi prag
Napravili kućicu, napravili stan
Za sve pare dao neki Afganistan
Zato dragi Zijo ne vraćaj se vamo
Od prodaje koke kuće ne zidamo
Od cjelcate šume ovdje samo lija
I mrtvi bez kožice – i ti Zijo i ja
