"Cvjetni trn" dobitnik nagrade "Antun Branko Šimić"
Književno-kulturna manifestacija 58. Šimićevi susreti obilježena je ispred Ravlića pećine u Peć Mlinima prigodnim programom.
Prije samog početka manifestacije kod spomenika Antuna Branka i Stanislava Šimića ispred škole u Drinovcima položeno je cvijeće i zapaljene su svijeće.
.jpg)
Manifestaciju je otvorio i sve nazočne pozdravio načelnik općine Grude i predsjednik Organizacijskog odbora 58. Šimićevih susreta Ljubo Grizelj.
Prisutnima se prigodno obratio hrvatski književnik Božidar Petrač.
Kao i dosadašnjih godina dodijeljene su nagrade mladim pjesnicima i likovnim umjetnicima.
Dobitnica ovogodišnje nagrade "Antun Branko Šimić" je književnica Mara Cica Šakotić za knjigu, Cvjetni trn (roman) u izdanju Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne Mostar 2020. godine.
U ime DHK-a Herceg Bosne nagradu je uručio predsjednik Ivan Sivrić.
Članovi DHK HB Ružica Soldo, Miro Petrović, Srećko Marijanović i Darko Juka recitirali su stihove povezane sa svojim književnim stvaranjem i sa Šimićevim književnim stvaranjem.
Kao znak zahvalnosti pokojnom fra Vendelinu Karačiću koji je ostavio dubok trag na ovu značajnu manifestaciju učenica Srednje škole Antuna Branka Šimića Grude Antonija Kvesić recitirala je stihove pjesme “Neograđeni vrt”.
Roman Cvjetni trn Mare Cice Šakotić roman je o ženskim sudbinama.
Pripovijedajući o ženama i njihovim problemima, autorica je ukazala na činjenicu da se isti problemi mogu pojaviti kod osoba različitoga socijalnog statusa – kako kod nepismenih seoskih djevojaka, tako i kod seoskih učiteljica koje su mještani smatrali prosvijećenima i koje su druge trebale poučiti moralu i lijepome ponašanju.
Budući da autorica u djelu obuhvaća veliko vremensko razdoblje, ona vješto u pripovijedanje umeće i izvješća o bitnim političkim i društvenim događajima koji su obilježili pojedine periode te tako bolje oslikava povijesnu pozadinu događaja o kojima piše.
Ispisujući roman Cvjetni trn, Mara Cica Šakotić ispisuje stvarne životne priče. Njezino je pripovijedanje stoga realistično, čitateljski prohodno, donekle memoarsko, na trenutke se čini da je i autobiografsko.
Autorica je svojim pripovjednim stilom uspjela ostvariti takvu narativnu strukturu koja plijeni čitateljevu pozornost, otvarajući mu mogućnost zagledanja u minula doba, u način života i poteškoće s kojima su se ljudi susretali, a koje se današnjim, osobito mladim ljudima, čine nevjerojatnima.
