Alisa slavi 150. rođendan

Walt Disney i Tim Burton o njoj su snimili filmove, Jefferson Airplane posvetio joj je pjesmu, a britanska Kraljevska pošta nedavno izdala niz maraka u njezinu čast.

"Alisa u zemlji čudesa" u travnju slavi 150. rođendan, a čitatelji su i dalje opčinjeni njezinom čarolijom, onom koju je bacio Lewis Carrol kada je 1865. napisao mnogima najdraži klasik dječje književnosti, piše britnski Telegraph.

Maštoviti svijet zečjih rupa i ludih klobučara, čarobnih kolača i tajnih vrata u 150 godina iznova oduševljava djecu i odrasle u cijelom svijetu te nadahnjuje niz adaptacija.

Od nastanka "Alise u zemlji čudesa" u viktorijansko doba, naraštaj za naraštajem pokušava pronaći skrivene poruke i značenja priče.

Autor knjige "Alisine pustolovine: Lewis Carroll u popularnoj kulturi", profesor Will Brooker sa sveučilišta Kingston u Londonu tvrdi da svaka generacija tumači tekst na način koji odražava aktualnu kulturu.

"U tridesetim godinama 20. stoljeća to je bila psihoanaliza, u šezdesetima psihodelija, a u devedesetima pedofilija", kaže Brooker.

"Ono što se izvorno doživljavalo kao živopisna, radosna, otkačena dječja priča, ljudi su tridesetih godina počeli analizirati na frojdovski način i tražiti dublje značenje", priča Brooker.

"Šezdesetih su počeli pretpostavljati da je Carroll morao biti na nekim drogama jer je priča o Alisi nalikovala iskustvima kakva oni imaju s LSD-om ili marihuanom. Mislili su da čovjek govori njihovim jezikom", navodi.

Slušajući stihove pjesme White Rabbit (Bijeli zec) grupe Jefferson, teško se s time ne složiti. A potom su stigle devedesete i društvo je zahvatila moralna panika zbog pedofilije.

Nedugo zatim pod povećalo je došao Carrollov odnos s pravom Alice, kćeri njegova prijatelja koja je bila nadahnuće za djelo.

"Ljudi su počeli zapitkivati što se tu događa i zašto muškarac ima blizak odnos s djevojčicom'", kaže Brooker.

No po njegovu mišljenju, razne interpretacije imaju puno više veze sa suvremenim razmišljanjima i idejama nego s viktorijanskom bajkom.

Lewis Carroll, pravim imenom Charles Lutwidge Dodgson, po riječima njegova prvog biografa bio je moralan čovjek, s čime se profesor Brooker slaže. "Imali su oni opijum u to doba, ali mislim da on nije bio tip koji bi se drogirao". Naprotiv, bio je stabilan čovjek, pisac i matematičar, anglikanski svećenik.

Ideja o nekoj mračnoj tajni u pozadini njegova prijateljstva s Alice proizvod je ciničnog modernog doba, kaže Booker. "Simptomatično je za našu tabloidnu kulturu misliti da ljudi moraju imati tajne, da mora postojati neki skandal", smatra Booker te dodaje da ne vjeruje da je "Carroll imao neke skandalozne tajne".

U međuvremenu, priča je još uvijek atraktivna. Disneyjev film iz 1951. bio je tek prvi u nizu, a posljednji je mračna verzija Tima Burtona iz 2010. godine. Tu su i video igre, tematski parkovi i brojni suveniri.

Budući naraštaji možda će tražiti druga tajna značenja, no djeca skriveni smisao ne traže. Njima je dovoljna sjajna priča s univerzalnom tematikom nedužne mladosti koja pokušava shvatiti čudan svijet odraslih.

I stoga, spustite se niz zečju rupu, a moderne pretpostavke ostavite pred vratima.