Alen Mešković predstavio hrvatski prijevod svojeg romana "Ukulele jam"

Danski pisac bosansko-hercegovačkog podrijetla Alen Mešković gostovao je u utorak da u Zagrebu, gdje je u književnom klubu Booksi predstavio hrvatski prijevod svojeg romana "Ukulele jam".

Roman je objavljen na danskom, gdje je postigao izniman uspjeh, a u nas je izašao u izdanju nakladnika Algoritam i u prijevodu Đurđice Žlebačić-Sorensen.

Alen Mešković (1977.) podrijetlom je iz Dervente, odakle ga je 1992. otjerao rat. Do 1994. živio je kao izbjeglica u Hrvatskoj, nakon čega odlazi u Dansku, gdje živi i danas.

 U knjizi kroz lik Mikija opisuje odrastanje izbjeglice na Jadranu, te potom kao tinejdžera u Kopenhagenu. Iako roman nije autobiografski, iskustva koja u njemu opisuje temelje se na Alenovim vlastitim fikcionaliziranim iskustvima.

- Roman je kombinacija autobiografskog i fiktivnog. Vidim ga kao kolaž koji u pozadini pojašnjava neke procese u bivšoj Jugoslaviji, a u prvom je planu priča o Mikiju", kazao je pisac. "Pritom sam gledao da budem lojalan iskustvima koje sam stekao; nisam bio lojalan autentičnim događajima nego onome što leži ispod njih, i to sam sve htio prikazati na jedan tragično-komičan način", pojasnio je.

Mikijev put od Bosne, preko Hrvatske do Danske Mešković opisuje uz više od 60 naslova pjesama i bendova.

- U romanu glazba ima više značenja, igra ulogu na različitim razinama", kazao je autor. Jedna se odnosi na glazbu kao sredstvo preko kojega se Miki polako uklapa u društvo. Drugo značenje odnosi se na glazbu kao ideološki instrument kojim se na prostorima bivše Jugoslavije u 90-tim godinama prošloga stoljeća često služilo u propagandne svrhe.

- Trudio sam se kroz roman na ironičan način čitavo vrijeme provući taj konflikt između alternativaca i etno-pop glazbenika", dodao je Mešković.

Na pitanje kako je došao do toga da napiše roman o tinejdžeru iz BiH u izbjeglištvu u Hrvatskoj i potom Danskoj, Mešković je pojasnio da je roman u prvome redu nastao na marginama pokušaja da se napiše tinejdžerski roman. Počeo ga je pisati još 1996., kad je imao 18 godina, i to na svojem materinjem jeziku. Potom se posvetio pisanju pjesama, da bi se u konačnici, nakon osam godina vratio romanu i napisao ga na danskom, "samo da vidim mogu li to".

Također,  u tom je razdoblju sazrio, završio s "bijegom", te dobio vremensku distancu koja mu je bila potrebna kako bi se suočio s traumama.

Roman je u Danskoj dočekan s laskavim kritikama i usporedbama Meškovićeva humora s onim J.D. Salingera i Karla Ovea Knausgarda, a knjiga je uvrštena u školsku lektiru kao izborna literatura.

Urednik Kruno Lokotar istaknuo je kako je riječ o izuzetno važnoj knjizi za Hrvatsku, jer govori o Hrvatima-izbjeglicama, koje treba razlikovati od ljudi koji su u ratu bili prognanici, protjerani Hrvati iz Hrvatske. "Tema hrvatske politike prema tim izbjeglicama kao prema nekome tko je 'drugi i drugačiji', to je ono što je u knjizi silno zanimljivo", kazao je Lokotar.

Mešković je u Danskoj objavio i zbirku pjesama "Prvi povratak" (2009.). Roman "Ukulele jam" (2011.) dosad je također preveden na njemački jezik, a u pripremi su prijevodi na engleski i mađarski. Iako priznaje da se još uvijek s danskim jezikom ne osjeća "kod kuće", već piše i svojevrsni nastavak romana, u kojemu se preko Mikija ekstenzivnije bavi temom školskog sustava od doba komunističke Jugoslavije, preko Hrvatske do moderne Danske.