Sokolović za Bljesak.info: Glumac u praznom prostoru  igra 40 godina! To je revolucija!

Pa kada ideš kod rodbine na rođendansko slavlje, središ se, namirišeš, posebno obučeš, ne jedeš taj dan mnogo, poneseš kesu ili upakovan prigodan poklon i budeš veseo, veseo... jer netko slavi svoje rođenje i baš tebe je pozvao da ga uveličaš i kažeš "Sretan ti 40. rođendan, Glumče!"

Radujete li se izvedbi u Mostaru?

Naravno! Neopisiva radost! Samo da vidim, da li je most na svom mjestu. I da li je pozorište na svom mjestu. Kažu da jeste, ali volim da prohodam i volim da igram

Premijera kultne predstave “Glumac... je glumac... je glumac” Zijaha A. Sokolovića bila je 30.03.1978. na Festivalu MESS u Sarajevu. Četrdeseti rođendan predstave slavi se u Narodnom pozorištu Mostar u četvrtak, 29.03.2018. u 19.30 sati. Ova je izvedba prava svečanost umjetnosti, rijetka prilika: 40 godina postojanja predstave, činjenica da je 40 godina igra isti glumac koji joj je i autor, 40 godina predstave koja govori o biti umjetnosti i postojanja glumca, čini ovaj jubilej značajnim za cijelu teatarsku zajednicu. Izvedba u NPM-u je 1620. izvedba predstave.

Postala je pravi umjetnički fenomen, doživjela planetarni uspjeh, prevedena na nekoliko svjetskih jezika, igrana u Beču, Berlinu, Londonu, New Yorku, Rimu, Warszavi, Sydneyu, Ljubljani, Zagrebu, Beogradu..., objavljeno je i treće izdanje knjige o njoj... Sada je u Mostaru, na 40. rođendan. O predstavi i umjetnosti Zijah A. Sokolović govori u intervjuu za Bljesak.info.

Predstavu “Glumac... je glumac... je glumac” igrali ste u pozorištima, na raznim mjestima koja su se pretvorila u pozorište, u raznim gradovima i u drugim državama, igrali su je drugi Glumci na različitim jezicima... Nastala je kao buntovni čin, a postala revolucija. U čemu najviše?

Glumac je izašao u Prazan Prostor da nešto igra, nulta tačka pozorišta, kao buntovan čovjek, a gledaoci izašli iz kuća, stanova, pidžama, gaća, auta, vikendica i došli da to gledaju! I tako 40 godina gledaju! I tako Glumac u praznom prostoru  igra 40 godina! To je revolucija! Zar ne?!

Koliko ste se Vi mijenjali igrajući Glumca?

Sjećam se, sjetno i radosno čovjeka koji je davne 1978. odlučio da igra sam. Sam. Ali ja sam sada odrastao, drugačiji sam, i drago mi je da me sjećanje ne izdaje. Sjećam ga se i razumijem ga, pa čak ga i opravdavam. Tada su Indexi svirali "Plimu".

Mijenja li se publika, ili barem – promijeni li čovjek dan, jedan dan, jedan trenutak, mijenja li sebe gledajući predstavu?

Ne znam koliko se mijenja ili ispravlja gledajući predstavu, ali sam siguran, da dva sata, koliko traje "Glumac...", ta dva sata starimo zajedno, kolektivno u umjetnosti. Što je dovoljno za početak promjene! Zar ne?! Ah, vjerujem!

40. rođendan predstave 'Glumac... je glumac... je glumac'. Je li 'Glumac' mlad ili star?

To je starenje mladosti! Mladost starenja. Šta je 40 godina za prolaznost Glumačke igre? Za umjetnost pozorišta skoro ništa, za mene mnogo!

Radujete li se izvedbi u Mostaru?

Naravno! Neopisiva radost! Samo da vidim, da li je most na svom mjestu. I da li je pozorište na svom mjestu. Kažu da jeste, ali volim da prohodam i volim da igram.

Ovo je tek treća izvedba u Mostaru. Zašto ste se odlučili za takva rijetka umjetnička druženja?

Pa nisam ja jedni glumac na ovom svijetu. Ima ih još. Neka igraju!

Prva asocijacija na predstavu “Glumac... je glumac... je glumac”?

"Totalna igra", kaže Svjetlana Hribar.

Čini li Vas sretnim dolazak publike u četvrtak u Narodno pozorište Mostar na 40. rođendan 'Glumca'?

Pa kada ideš kod rodbine na rođendansko slavlje, središ se, namirišeš, posebno obučeš, ne jedeš taj dan mnogo, poneseš kesu ili upakovan prigodan poklon i budeš veseo, veseo... jer neko slavi svoje rođenje i baš tebe je pozvao da ga uveličaš i kažeš "Sretan ti 40 rođendan, Glumče!". I nemoj da te slavlje ponese i da mnogo piješ!