Velikan hrvatske šansone, sjajni pjesnik i skladatelj, navršio bi danas 85 godina
Prije 85 godina, 28. srpnja 1938. u Šibeniku je rođen slavni hrvatski kantautor, pjesnik i skladatelj Arsen Dedić.
Završio je gimnaziju i srednju glazbenu školu u rodnom gradu. Za glazbu se počeo zanimati rano, uz oca koji je svirao u Šibenskoj narodnoj glazbi; privatno je učio flautu, a kao petnaestogodišnjak svirao u kazališnom orkestru.
U Zagreb se preselio 1957., gdje je tri godine studirao pravo te na Muzičkoj akademiji diplomirao 1964. flautu, objavljujući u to vrijeme pjesme u časopisima, pišući stihove za zabavnu glazbu (isprva pod pseudonimima Igor Krimov i Luka Juras) i nastupajući kao pjevač u vokalnim sastavima (Prima, Zagrebački vokalni kvartet, Melos) te kao flautist u Zagrebačkom jazz kvartetu i Kvartetu flauta. Od 1959.
Od 1959. godine skladao je šansone, pop-skladbe i šlagere te sudjelovao na festivalima.
Autorski se, pod svojim imenom, predstavio 1963. skladbom "Onaj dan" na Splitskom festivalu, gdje 1964. postiže golem uspjeh i široku prepoznatljivost skladbom "Kuća pored mora".
Do kraja 1960-ih pretežito je pisao skladbe za festivale, a prvi album Čovjek kao ja (1969) retrospektiva je prethodno napisanih skladbi ("Moderato Cantabile", "Sve što znaš o meni").
Sljedeći album Arsen 2 (1971) sadržava neke njegove najuspjelije autorske skladbe ("Takvim sjajem može sjati", "O, mladosti", "Ne plači", "Balada o prolaznosti"). Podjednako cijenjen, dvostruki LP Homo volans (1973) pripada najambicioznijem dijelu Dedićeva opusa.
Kombinirajući vlastiti autorski rukopis ("Tvoje nježne godine") s rafiniranim poetskim reinterpretacijama ("Modra rijeka", uglazbljenje pjesme Maka Dizdara), Dedić na tom i idućim, prijelaznim ostvarenjima (Dedić – Golob sa Zvonimirom Golobom, 1977; Provincija, 1984) potvrđuje ulogu vodeće osobnosti na tadašnjoj jugoslavenskoj kantautorskoj i šansonijerskoj sceni, približavajući se zvuku suvremene rock-glazbe (Porodično stablo, u suradnji s Kornelijem Kovačem, Otisak autora, oba 1976).
Veći dio Dedićeva ranog opusa, a osobito trilogija Čovjek kao ja, Arsen 2 i Homo Volans, pripada antologiji hrvatske kantautorske pjesme.
Usporedno s kantautorskom karijerom bio je vrlo aktivan i u drugim glazbenim područjima. Od 1967. skladao je scensku glazbu za oko 120 kazališnih predstava (nagrađen je za predstave Inspektorove spletke, 1979; Cabaret Arsen, 1982; Diogeneš, 1989; Kavana Torso, 1990; Krležijada, 1993).
Redovito surađujući s Glumačkom družinom Histrion, potom glazbu za više od 30 filmova (npr. Vlakom prema jugu, Petar Krelja, 1981; Glembajevi, 1988., Karneval, Anđeo i Prah, 1990., oba u režiji Antuna Vrdoljaka) te televizijsku glazbu (U registraturi, Prosjaci i sinovi, Jelenko, Zagrljaj i dr.).
Kao pjesnik debitirao je za gimnazijskih dana u omladinskim listovima (Polet, Vidik, Prisutnosti).
Objavio je desetak zbirki (Brod u boci: pjesme i šansone, 1971; Narodne pjesme: primijenjeni stihovi, 1979; Hotel Balkan, 1987; Pjesnik opće prakse, 1993; Čagalj, 2000; Zabranjena knjiga, 2003; Padova, 2004; Službena duša, 2006; Zidne novine, 2009; Kapi za oči, 2012) u kojima je, obilježen iskustvom 'pjesnika opće prakse' i autora 'primijenjenih stihova', odnosno suvremenih 'narodnih pjesama', mogao razviti lirski glas obilježen svakodnevnim iskustvom, iznimnom osjećajnošću i neobilježen generacijskim mijenama.
Arsen Dedić preminuo je u KBC Zagreb 17. kolovoza 2015. godine, u 78. godini života.
