Prisjetimo se čovjeka od kojeg je sve počelo

"Želite li dati neko drugo ime rock'n'rollu, možete ga prozvati Chuck Berry", davno je rekao John Lennon, a i danas je mnogo citiran zbog ove izjave.

Charles Edward Anderson "Chuck" Berry, američki gitarist, pjevač i skladatelj, rođen je na današnji dan prije 95 godina, 18. listopada 1926. u St. Louisu.

Chuck Berry je jedan od najutjecajnijih izvođača u povijesti rocka. Rock and roll je zasigurno postojao i prije njega. Bilo je i gitarističkog rock and rolla prije Chucka Berrya, no on je savršeno utjelovljenje svega što rock and roll znači, bilo to dobro ili zlo.

Svoj inovativni gitaristički stil duguje i jazzu, a u vokalnom smislu bio je nadahnut i stilizmima Nata Kinga Colea, na čijim temeljima gradi artikuliranu dikciju, neuobičajenu za rano razdoblje rock and rolla. Poput Colea, i Berry je svjesno zahvaćao u kompleksno žanrovsko nasljeđe različitih rasa kreirajući vlastitu inačicu rhythm and bluesa.

Koliko je Lennonova izjava o Berryju točna, svjedoči činjenica da su Beach Boysi, Beatlesi, Stonesi i mnogi drugi u svojim početcima bili pod velikim utjecajem Berryeve kombinacije R&B-a, countryja i folka, gdje je Berry dao mnoge ključne standarde rock and rollu; 4/4 takt, gitarske rifove, solo uvode u skladbu kao i sam poseban stil sviranja gitare.

U ranim godinama The Beatlesi su patentirali svoj zvuk prema akordima i ritmovima pjesama Chucka Berrya, pjevali su sijaset njegovih pjesama, a na zadnjem studijskom projektu Beatlesa, “Abbey Road”, Lennon je, svjesno ili podsvjesno inspiriran Berryevom “You Can’t Catch Me”, napisao gotovo jednako slavnu “Come Together”.

Brian Wilson iz The Beach Boysa bi mogao složiti sličnu priču oko “Sweet Little Sixteen” i “Surfin’ USA”, Goran Bregović također s “Ne spavaj, mala moja, muzika dok svira” i “Rock’n’Roll Music”.

Bregović je Berrya opisao kao rock’n’roll Džingis-Kana, Keith Richards je priznao da je riffove krao od Chucka Berrya, a The Rolling Stonesi su na svojim albumima izdali bar osam Berryevih pjesama, od kojih neke i po par puta, u studijskoj verziji i varijanti uživo.

I to je veličina Chucka Berrya – čovjek bi napisao antologijsku pjesmu, a onda bi došao netko drugi malo je promijenio i – imao bi opet antologijsku pjesmu. Svirao je gitaru kao nitko prije njega, a nakon njegovih pjesama mnogi će svirati gitaru poput njega. Berryevom stilu su se poklonili i punkeri.

Johnny Thunders iz New York Dollsa je također svoj način sviranja gitare izgradio na Berryevom stilu, a svoj hommage Berryu su dali i Sex Pistolsi.

Već 80-tih godina Berryeva veličina je prerasla poštovanje glazbenika. Sredinom osamdesetih snima se trilogija “Povratak u budućnost“, na sceni Marty McFly svira Berryevu pjesmu “Johnny B.Goode”, a Chuckov ‘rođak’ telefonira Berryu da je to “konačno taj zvuk gitare koji traži”. 1986. je objavljen dokumentarac o Berryu, nazvan “Hail! Hail! Rock’n’Roll!” po stihu iz pjesme “School Days”.

Generacije iz devedesetih će ga se sjetiti po pjesmi (i po interesantnom plesu) “You Never Can Tell”, koja je upotrebljena u filmu “Pulp Fiction“.

Chuck Berry razmjerno se kasno počeo profesilonalno baviti glazbom. Tek je u svojoj 26. godini prvi put nastupio za honorar, a snimati je počeo tri godine kasnije. Možda je jedan od razloga za tako kasni početak njegov boravak u popravnom domu zbog krađe automobila.

U 21. godini Berry se ostavio karijere sitnog kriminalca, smirio se, zaposlio kao radnik i oženio. No, nije dugo mirovao. Uskoro se proslavio na lokalnoj razini pjevajući i svirajući po klubovima. Kada je 1955. godine izašla "Maybellene", Berryjeva karijera krenula je punim gasom.

Berryeve plodne godine su bile pedesete i šezdesete, kad gotovo štancao izvanvremenske pjesme koje su tadašnjoj omladini davale predodžbu kako je to biti slobodan, živjeti svoj život, dobro se zabavljati i pritom, ne pretjerano misliti na politiku, socijalu i ostale teške teme. Jedini hit broj jedan je imao 1972. s pjesmom “My Ding-A-Ling”, koju nije napisao on, nego Dave Bartholomew.

U vremenu između 1957. i 1960. godine Chuck Berry izdaje nekoliko vrlo zapaženih albuma, poput prvijenca After School Session (1958.), iste godine One Dozen Berrys, pa sljedeće Chuck Berry Is on Top (1959.) i na kraju pedesetih 20. stoljeća Rockin' at the Hops (1960.).

Tijekom toga vremena izlazi i dvadesetak hitova koji zauvijek ostaju upisani u povijest rock and rolla, a neki od njih su "Rock and Roll Music", "Sweet Little Sixteen", "School Days", "Reelin' and Rockin'", "Johnny B. Goode" i još mnogi drugi.

Uspjeh mu je donio slavu, bogatstvo i sve veće zanimanje zakonodavne vlasti. U 20 mjeseci uhićen je dva puta, a u optužbi se spominjalo "bijelo roblje" - njegove mnogobrojne veze sa ženama druge rase nisu prošle nezapaženo. U posljednjih dvadeset godina Berry se dostojanstveno povukao iz glazbenog biznisa.

Uz mnoga druga priznanja, 2014. dodijeljena mu je ugledna međunarodna nagrada Polar Music Prize, a 1986. bio je među prvim izvođačima koji su uvedeni u Kuću slavnih rock and rolla (Rock and Roll Hall of Fame).

Chuck Berry preminuo je 18. ožujka 2017. godine u Wentzvilleu, Missouri.