Prije 150 godina rođen je slavni ruski skladatelj i pijanistički virtuoz

Slavni ruski pijanist, dirigent i skladatelj Sergej Vasiljevič Rahmanjinov (rus. Сергей Васильевич Рахманинов) rođen je na današnji dan prije 150 godina, 1. travnja 1873. u Semjonovu.

Ubrajao se među najveće pijanističke virtuoze svojega doba. Njegova glazba prožeta je elegičkim akcentima koji katkad prelaze u izrazitu melankoliju. Najpoznatija su mu klavirska djela, oblikovana pod utjecajem Liszta i Chopina.

Rođen je u Semjonovu, blizu Novgoroda u sjeverozapadnoj Rusiji u imućnoj obitelji. Osim što je bio pripadnik ruskoga plemstva, njegovo pijanističko obiteljsko stablo započinje s velikim kraljem glasovira, Franzom Lisztom.

Roditelji su bili pijanisti amateri, a svoje prve sate glasovira dobio je od svoje majke na njihovom imanju. Sergejev djed, Arkadij Rahmanjinov, bio je profesionalni glazbenik, koji je učio svirati klavir kod irskog skladatelja Johna Fielda, izumitelja nokturna.

Zbog novčanih poteškoća obitelj se preselila u Sankt Peterburg gdje je Sergej upisao Konzervatorij. Kasnije se preselio u Moskvu, gdje su mu učitelji glasovira bili Nikolaj Zverev i Lisztov učenik Aleksandar Siloti, a kompozicije S. I. Tanjejev, Anatolij Stepanovič Arenski.

Već u ranom životu pokazao je velik potencijal u skladateljstvu.

Pijanističku karijeru započeo je 1892., a 1897. debitirao je kao dirigent u privatnoj operi Save Ivanoviča Mamontova u Moskvi. U sezoni 1897–98. i 1899. gostovao je prvi put kao pijanist, dirigent i skladatelj u inozemstvu, u Londonu na koncertu Filharmonijskoga društva.

Rahmanjinov imao jako duge prste i goleme ruke, vjerojatno najveće u cijelom svijetu klasične glazbe. "Rahmanjinov je stvoren od čelika i zlata: čelika u njegovim rukama i zlata u njegovu srcu", jednom je primijetio sjajni poljski pijanist Josef Hofmann.

Pijanist, koji je bio visok 1,98 m, imao je raspon ruku od oko trideset centimetara. 

Kao dirigent u Boljšom teatru u Moskvi (1904–06) osobitu je pozornost pridavao izvođenju ruskog opernog repertoara. Godine 1906–09. živio je u Dresdenu, a nakon turneje po SAD-u vratio se 1910. u Rusiju, gdje je vodio Filharmonijske koncerte (1911–13), surađivao u Ruskom glazbenom društvu i Ruskom glazbenom izdavačkom poduzeću, te priređivao koncerte po Rusiji i europskim središtima.

Nakon izbijanja Listopadske revolucije napustio je Rusiju, živio u skandinavskim zemljama i Parizu, a 1918. nastanio se u SAD-u i ostvario karijeru pijanističkoga virtuoza.

Pijanist i dirigent izvanredne sposobnosti glazbenog memoriranja, Rahmanjinov je inzistirao na tehnički krajnje dorađenoj i izražajno suptilnoj interpretaciji.

Njegov skladateljski opus od stotinjak djela zasnovan je na romantičkoj tradiciji, izrazito lirskog obilježja, a najuspjelija su djela iz područja glasovirske glazbe i solo popijevke.

Drugi (1900–01) i Treći klavirski koncert (1909), te Rapsodija na Paganinijevu temu (1934) među najpopularnijim su i najčešće izvođenim djelima glasovirskoga koncertantnog repertoara.

Zanimljivo, između 1892. i 1917. (tijekom života u Rusiji) napisao je 39 djela a u razdoblju između 1918. i njegove smrti 1943., živeći u SAD, završio je samo 6 djela.

Od rođenja je bio strašno samokritičan. Čak i nakon što je njegov "Preludij u cis-molu", napisan 1892., kada je Rahmanjinov imao samo 19 godina, lansirao skladatelja do svjetske slave, ostao je zarobljen u začaranom krugu neisgurnosti i samokritike.

Zanimljiv je podatak da je Rahmanjinov 1903. oženio Nataliju Satinu, koja mu je bila sestrična. Bio je pravi zaljubljenik u automobile. Skladatelj je svoj prvi automobil – crveni "Lorelei" – dobio na poklon od supruge i dvije kćeri. Rahmanjinov je svom sportskom automobilu dao nadimak "Laura".

Dok je živio u svojoj ljetnoj rezidenciji, Villi Senar u Švicarskoj, Rahmanjinov i njegova obitelj putovali su na duga putovanja automobilom. Čak i dok je bio na liječenju u sanatoriju u Baden-Badenu u Njemačkoj, Rahmanjinov se nije odvajao od automobila.

Preminuo je 28. ožujka 1943. godine na Beverly Hillsu u Kaliforniji.