Mostarac objavio pjesmu "Đenkina murva" koju je trebao snimiti sa Halidom

Mostarski glazbenik Marko Govorčin objavio je novu pjesmu, a kako i sam kaže, u vremenima "neljubavi, da ne kažem mržnje", pjesmom nastoji donijeti zrno vedrine, okupljajući publiku humorom, toplinom i pozitivnom energijom.

Autor za svoju novu pjesmu "Đenkina murva" kaže da je samoironična, a još više šaljiva – napisana s namjerom da popravi raspoloženje i unese "malo duginih boja u tamno sivilo tekućih dana".

Tekst pjesme potpisuje njegov dugogodišnji prijatelj, mostarski autor Damir Pediša, poznat po radu iz 80-ih godina prošlog stoljeća, kada je pisao tekstove i za legendarno "Šareno kamenje". Pjesma je posebna i po tome što se ne bavi uobičajenim temama ljubavi – nego murvom, stablom koje je obilježilo djetinjstvo autora.

Baš kao i prethodna pjesma "Mostar moje mladosti", i ova je snimljena u Novom Sadu, uz pratnju glazbenika iz sastava "Gospon Tamburaši", nekadašnjih suradnika neprežaljenog Halida Bešlića.

"Trebao sam ovu pjesmu snimiti s Halidom u duetu, ali sudbina je htjela drukčije. Zato 'Đenkina murva' ostaje kao spomen na njega", poručuje autor.

Posebnost pjesme je srčana veza s Mostarom, ali i intimna nit koja je povezuje s autorovim odrastanjem na Carini. Prisjeća se bake Barice, Zagorke iz Lepoglave, njezine bašče i murve koja mu je, kao dječaku, bila izvor avanture, mašte i pogleda na cijeli svijet.

"To drvo nije bilo visoko, ali meni je bilo svemir. Bio sam Tom Sawyer, penjao se na vrh i gledao Mostar u proljeće, smaragdnu Neretvu, brda i snježni Velež. Svijet je tada bio moj", prisjeća se.

Jedan od najljepših detalja jest stvarna Đenka, susjeda s Carine koja je, prolazeći ispod murve, uvijek dobacivala: "Pazi, dragi Markane, da se ne smandrljaš sa te murve!"

Pjesma je, kaže, zanimljivo spojila i brojne slučajne podudarnosti iz njegova života – od susjede Đenke do činjenice da mu je kćerka Sanja alergična na ubode pčela, osa i stršljena, baš kao i djevojčica iz pjesme.

Na kraju, autor pjesmu ponovno poklanja Mostarkama i Mostarcima, kao i svim ljudima dobre volje, "za dobro raspoloženje, da zapjevaju i zaigraju uz nju", ali i sebi, kao mali poklon povodom nedavnog odlaska u mirovinu.

"Mirovina je sve, samo ne mirovina", zaključuje uz osmijeh.