Mate Bulić piše autobiografiju u kojoj otkriva detalje bolesti: "Devet mjeseci bolnice, borbe..."

Ekipa IN magazina u Frankfurtu je posjetila Matu Bulića, koji u Njemačkoj živi već 44 godine.

Kralj dijaspore je Gordanu Vasilju otkrio da piše autobiografiju, u kojoj se prisjetio djetinjstva, rada na baušteli i borbe s bolešću.

Njemačka za Matu Bulića nije samo mjesto velikih koncerata i vjerne publike, nego i mjesto u kojem je sve počelo.

Ljubav prema supruzi Zdravki ga je prije 44 godine dovela u Frankfurt, grad koji mu je, priznaje, dao sve.

''Mogu reći što se toga tiče sve je dao. Dobro, ja sam za ženom došao, ali sam stekao svoje dvije kćeri, moje kraljice, jedna je menadžerica, druga je odvjetnica. Moji zetovi, da sam ih birao, ne bih bolje izabrao.''

Iako je završio ekonomiju, nije znao njemački jezik pa je u Frankfurtu prvo vrijeme radio na baušteli.

''Od kopanja kanala do istovarivanja kamiona i ručnog slaganja robe, ali živjelo se od toga. Poslije je došla moja kćer i morali smo malo drukčije raditi. Jedan dan smo sjeli žena i ja, rekla je ti si najbolji u glazbi, molim te, zbog nas, dijete je malo. I onda sam otišao na jedan festival, podvukao i rekao, idem do kraja.''

Kralj dijaspore se za In Magazin prisjetio i '98., kada mu je na koncert na Hajdukovom Starom placu u Splitu došlo 30.000 ljudi.

''Svi su znali moje pjesme, a nitko nije znao kako izgledam. I onda sam našao u jednom albumu sliku mog oca, koji ponosno gleda okolo, smije se, pokojna majka ga gleda kao 'evo, vidiš, nisi mu vjerovao'. Tako sam ja iščitao iz njezina pogleda, ali hvala Bogu sve je došlo na svoje, još mi samo treba zdravlja, završit ću autobiografsku knjigu.''

A 68-godišnji pjevač će u autobiografskoj knjizi radnog naslova "Bilo jednom u dijaspori" opisati i svoju veliku bitku s bolešću 2019. godine, u kojoj je pobijedio.

''Došla je ta nesretna bolest, ta pošast, ta korona i izbacila me iz svih mojih životnih tijekova, devet mjeseci bolnice, borbe, ali Bog me ostavio opet da radim i zato mu hvala. I na neki način, opet kad sve podvučem i kažem, 'Bože, hvala ti, nečime sam zaslužio, to ti samo znaš'.''

Četverostruki djed posebno omekša na spomen svojeg najmlađeg unuka Tina, koji se nedavno krstio. Fešta za 60-ak uzvanika potrajala je, kaže, do zore.

''Tin je moj došao prije tri mjeseca, skupio sam svoje prijatelje, rodbinu i kolege glazbenike. Napravio sam jednu pravu našu domaćinsku feštu i zbog toga sam sretan. Sad samo daj Bože zdravlja i kud ćete veće sreće.''

A Matina "prva ljubav", bio je nogomet. Jedno vrijeme bio je više nego uspješan vratar svojeg nogometnog kluba.

''Moj nogometni klub, to je nevjerojatno. Ja to jedan dan kad budem pričao u jednoj emisiji, to će biti jako interesantno, to će biti najveća humoristična emisija, kad kažem da sam brao duhan, čuvao sam kravu da ne uzme lozu i tražili su me u nogometu. A tada sam ja skupljao lopte iza gola, možete misliti kad je zvekne dolje na 300 metara, moraš je naći i donijeti.''

Na komentare da se planira ostaviti pjevanja, odmahuje rukom, piše Showbuzz. 

''Ne, ne, ne, ne mogu ostaviti. Nakon 40 godina to bi meni bila potpisnica smrtne kazne, ali da ću smanjiti drastično, to je svakako. Ako se dogodi neki koncert ovih godinu dana, super, ako ne, isto tako. A dogodit će se pa ću procijeniti jer moram malo duši dati odmora. Zadnja tri ljeta sam radio bez kompromisa, presnažno, preemotivno.''

Bez glazbe ne može, pa je tako nedavno napisao pjesmu prijatelju Senadu Ajanoviću. Mate je zajedno s Miroslavom Škorom, Nenom Ninčevićem i Hrvatskim ružama u siječnju trebao nastupiti u Švicarskoj, ali je koncert otkazan je, jer su tamošnje lokalne vlasti ovaj događaj prozvale političkim.