Bio je jedan od glavnih predstavnika glazbenog romantizma.

Na današnji dan prije 170 godina, 29. srpnja 1856. u Endenichu kraj Bonna umro je njemački je skladatelj Robert Schumann, jedan od glavnih predstavnika glazbenog romantizma.

Središnja su mu djela klavirske kompozicije i solopjesme, a majstor je produhovljene romantičke pjesme ugođaja, čiji je prototip "Mjesečina".

Godine1843. Felix Mendelssohn ga angažira za nastavnika glasovira i kompozicije na novoosnovanom konzervatoriju u Leipzigu. Od 1850. do 1853. Schumann djeluje kao gradski glazbeni direktor u Düsseldorfu. Od velikih ličnosti, osobito je utjecao na Brahmsa.

Brak s pijanisticom i duševna bolest

Studirao je pravo, no zapravo se dvoumio između književničkog i glazbeničkoga poziva. Odlučivši se postati pijanistom, uzimao je poduku kod glasovitoga glasovirskog pedagoga iz Leipziga, Friedricha Wiecka, čijom se kćeri, uglednom pijanisticom Clarom, unatoč protivljenju njezina oca, 1840. i oženio.

Zbog ozljede prsta opredijelio se ipak za skladateljsku karijeru, a također je osnovao (1834) i deset godina uređivao Novi časopis za glazbu (Neue Zeitschrift für Musik), u kojem je kritizirao površnost onodobnoga njemačkog glazbenog života te promicao ideale njemačke romantičke glazbe kao što su utemeljenost u glazbenoj tradiciji, prožimanje različitih umjetničkih grana te jedinstvo umjetnosti i života.

Potom je u kraćim razdobljima preuzimao različite profesorske i dirigentske dužnosti, no zbog uznapredovale duševne bolesti, čiji su se prvi simptomi, sklonost depresiji, pojavili već u mladosti, posljednje je dvije godine života proveo u psihijatrijskoj ustanovi, gdje je i umro.

Glazbeno djelo

Model cikličke organizacije lirski intoniranih glasovirskih minijatura asocijativnim slijedom, a na temelju zajedničke "poetičke" ideje koja često izvire iz subjektivnih doživljaja samoga skladatelja, izgradio je u ciklusu Leptiri (Papillons, 1829–32), a nastavio u glasovirskim ciklusima, Karneval (Carnaval, 1834–35), Dječji prizori (Kinderszenen, 1838) i Kreisleriana (1838), te u mnogobrojnim ciklusima solo pjesama.

Pošto je u ranim glasovirskim djelima i Liedu pružio svoj najizvorniji skladateljski doprinos, Schumann je tek 1840-ih počeo sustavno komponirati 'klasičnije' žanrove simfonijske, komorne i oratorijske glazbe, među kojima se posebno izdvajaju četiri simfonije, Koncert za glasovir i orkestar u a-molu (1841–45), Klavirski kvintet u Es-duru (1842) te klavirska trija. Od brojnih glazbenoscenskih planova realizirala se jedino dramski slabija opera Genoveva (1847–49).

Schumann je za života bio utjecajniji kao glazbeni kritičar, odredivši odnos romantizma prema izravnim pretečama Ludwigu van Beethovenu i Franzu Schubertu, te upozorivši na domete suvremenika kao što su Frédéric Chopin, Felix Mendelssohn, Hector Berlioz i Franz Liszt, ali i nasljednika, poput mladoga Johannesa Brahmsa.