Kad je Magdalena Kalley sjela u Michelinov restoran Gwen u Los Angelesu, nije je najviše zanimala hrana, nego – voda. Dok su drugi gosti birali vino uz steak od 175 dolara, ona je proučavala meni s vodom.
Prvo je naručila Saratogu, mirnu vodu s istočne obale SAD-a po cijeni od 11 dolara, a zatim svoju omiljenu – Evian iz Francuske.
"Opsjednuta sam njenim okusom i teksturom", priznaje 38-godišnja Kalley, koja restorane bira upravo po ponudi vode.
Iza te ideje stoji Martin Riese, jedan od rijetkih svjetskih sommeliera za vodu. On u Gwenu vodi pažljivo osmišljen meni, a restoran godišnje zaradi i do 100.000 dolara samo od prodaje različitih vrsta vode.
„Nitko se ne čudi kad bar nudi više vrsta votke, pa zašto bi bilo čudno nuditi različite vode?“, kaže Riese, koji vjeruje da voda zaslužuje jednaku pažnju kao vino – po mineralima, teksturi i podrijetlu.
Za sve više gostiju, voda više nije samo napitak nego doživljaj. U svijetu luksuzne gastronomije, čini se da je “fine dining” došao i do čaše vode.
