Košta 20 puta više od obične: Je li himalajska sol doista bolja?
Vjeruje se kako ružičasta himalajska sol ima razne zdravstvene dobrobiti i moći iscjeljenja, a iako izgleda lijepo i bogata je mineralima, stručnjaci otkrivaju opravdava li cijenu.
Za odgovor se prvo moraju razmotriti različite vrste soli koje postoje. Kuhinjska sol se često proizvodi bušenjem u podzemnim morskom dnu, ispumpavanjem slane vode i zatim njenom rafinerijom u postrojenjima za pročišćavanje. Nju čini čisti natrijev klorid, pri čemu se oduzimaju prirodni minerali poput magnezija ili kalija, piše Business Insider.
Morska sol dobiva se isparavanjem morske vode pomoću sunca ili unutarnjih grijača. Nije prerađena kao kuhinjska sol, ali obično se ne dodaju dodatne kemikalije, a njeni prirodni minerali ostaju netaknuti.
Kamena sol je drugačija. U nekim dijelovima svijeta, zakopani stotine metara ispod zemlje ostaci su isparenih mora. Ovaj mineral - halit - sakuplja se bušenjem kamena i rezanjem u komade.
Zbog cijelog tog procesa dojam je kako je kamena sol zdravija, prirodnija i naprosto bolja, no je li to tako? Je li ružičasta himalajska sol sama po sebi višestruko zdravija te to opravdava njenu cijenu? Iako se u njoj navodno nalazi 84 različita minerala, samo 2 posto soli sastoji se od tih minerala (koji joj daju ružičastu boju).
To znači da je ružičasta himalajska sol nutritivno slična uobičajenoj. Postoji argument da je bogatija mineralima, utječe li to?
Himalajska sol sadrži gotovo 80 minerala, uključujući fosfor, brom, bor i cink. Himalajska sol osobito je popularna za wellness tretmana, a uobičajena je percepcija da sadrži manje natrija, zbog čega se cijeni u tzv. zdravoj gastronomiji i kuhanju. Tržište kamene soli doživljava pravi boom, osobito one himalajske, a predviđa se da će globalna potrošnja soli biti vrijedna 14,1 milijardi USD do 2020.
Za potrošače, ružičasta himalajska sol plasirana je kao luksuznija i ukusnija. Ali, opravdava li to cijenu? Je li postupak vađenja i distribucije ono što proizvod čini skupljim?
Troškovi rudarenja te soli su zapravo relativno niski, a sirovine ima u izobilju. Većina rudnika ružičaste soli nalazi se u regiji Pandžab u Pakistanu, gdje mineral potječe iz korita morske soli starih 200 milijuna godina.
Rudnik soli Khewra najveći je od njih, koji proizvodi 350.000 tona godišnje. Radnici ovdje koriste tradicionalne metode za skupljanje soli, a sol takve boje može se naći tek na par mjesta u svijetu - poput rijeke Murray u Australiji i Maras u Peruu. Proizvođači skupih svjetiljki za sol tvrde da himalajska sol pomaže uklanjanju sluzi i alergena iz zraka. Komore soli u toplicama obećavaju detoksikaciju. Zdravstvene tvrdnje koji mnogu vezuju uz himalajsku sol su da poboljšava rad dišnog sustava i liječi respiratorne probleme, poboljšava kvalitetu sna, usporava starenje, balansira pH organizma, povećava libido te štiti srce i krvne žile.
Postoji li sol koja može sve to liječiti? Znanstvenici objašnjavaju kako neki od tih problema mogu biti uzrokovani manjkom soli u organizmu općenito, prenosi 24 sata.hr.
Riječ stručnjaka
- Zagovaratelji himalajske soli vjeruju kako uravnotežuje pH vrijednost te tako pomaže u kontroli vode u tijelu. Često se navodi podatak kako sadrži čak 84 makro i mikro minerala a posebno je važno reći da u odnosu na druge soli ima kalcij, magnezij, kalij, žljezo i natrij. Svi navedeni sudjeluju u regulaciji pH, no upitno je u kojim ih količina ima u himalajskoj soli na tržištu - ističe dijetetičarka i nutricionistkinja Olja Martinić iz Nutricionističkog savjetovališta Olja iz Splita.
Dodaje kako je prednost himalajske soli što se s njom teško hrana može presoliti te ima osebujan okus za sol, a najkvalitetnija sadrži jod koji generičkoj himalajskoj soli nedostaje.
- Ipak, ja predlažem i preferiram morsku sol, cvijet morske soli koju imamo kod nas u Ninu, na Pagu..., zaključuje Olja Martinić.
