ZOSTER za Mostar Summer fest: Vruće smo željezo, Zoster se još uvijek kuje!

Od Flomastera do Zostera, kazivao je jedan od njihovih prvih intervjua, dan novinama Mladi Mostara, sada već davne 2003. godine. Prevaljen je velik put u tih deset godina, a Zoster je ostavio glazbeni trag ispisan najboljim, nadaleko uočljivim, fluorescentnim flomasterom.

Mario Knezović osvrnuo se na same početke benda te na ono što grad, a i Zoster, s nestrpljenjem iščekuju – Mostar Summer Fest.

Prisjetimo se Zosterovih početaka. Dosta je godina prošlo od emisije 'Hit i razvitak' i vašeg prvog predstavljanja amaterskim spotom pjesme 'Majka Jamajka' u podrumu, oblijepljenim kartonskim tablama od jaja.

U to je vrijeme moja ideja bila imati bend od desetak ljudi koji sviraju i jako se dobro zabavljaju na pozornici, ali koji kroz tu zabavu prenose i jasne poruke društvene osviještenosti. Išao sam za parolom: Budimo realni, tražimo nemoguće! Imao sam, kada gledam iz sadašnje perspektive, nevjerojatno jaku volju, i valjda me ta volja dovela do toga da je ono što sam tada htio danas realnost: sviram i živim glazbu te živim od glazbe.

Čime se zanimaš ovih dana?

Vjerovao ili ne, lako bih vas mogao optužiti za krađu ideje za festival. (smijeh) Šalim se. Stvar je u tome što ja nikako nisam nalazio dovoljno vremena za razradu ideje o festivalu na način da u potpunosti budem zadovoljan. Ali mi je izuzetno drago da vi imate istu ideju i dovoljno vremena i entuzijazma za njenu realizaciju, čime sam ja na određeni način rasterećen. No, budi bez brige, već imam ideju za Festival kantautora koji bi trajao sedam dana, na više lokacija diljem grada, komorna svirka... sve će se znati kad dođe vrijeme.

 Želio bih da usporediš tvoje viđenje glazbe nekad i sad.

U početku sam mislio da je glazba ono što ja trebam raditi, a danas radim ono što trebam – glazbu. Najviše me kao glazbenika pogađa kada me organizatori koncerata prevare te tako prisile da s pozornice ja varam publiku. Jer ako ja nemam dobar osjećaj, onda ne uživam, i time varam publiku. Mnogi organizatori ne upriliče adekvatan (dogovoren) ambijent za koncert, štede na tehničkim aspektima, minimiziraju ulaganja radi zarade, a od tebe traže nemoguće. Mladi smo pa pristajemo na sve i svašta, ali će s vremenom doći da i mi postavimo neke naše uvjete ispod kojih nećemo moći ići, iz poštovanja prema glazbi i publici.

 Komentar Mostara iz početaka Zostera i Mostara sada.

Ja sam unutra i nemam realnu sliku: isti sam čovjek kao i tada, a sada imam 34 godine. Ipak mi se čini da je manje tabua, ljudi idu tamo, ovamo. Znaš, istina oslobađa, kakva god bila. I dužni smo je govoriti radi onih koji dolaze.

'Imači kada': osjetan je odmak od dosadašnjeg Zoster zvuka, kao da je Zoster otresao taj hercegovački reggae sa sebe i navukao zrelije i tvrđe rock ruho, pritom uspješno izbjegavši rock klišeje.

Zoster nikada nije eksplicitno svirao reggae, tek je naša glazba sadržavala reggae urese. Kroz vrijeme smo sazreli, pa su se tako i 'Imači kada' dogodili – naš najzreliji uradak. Mi nismo gotov glazbeni produkt, mi smo još uvijek vruće željezo koje se kuje, još nismo završili našu glazbenu evoluciju. Znatiželjni smo i idemo dalje, a kako će to na kraju ispasti – ne znam. Trenutno zvučimo kao glazba koju možete čuti na 'Imači kada'.

Na omotu albuma piše 'dobri u dobru, zli u zlu', a u pjesmi pjevate 'i manje zlo je zlo'. Možeš li objasniti nekonzistentnost.

I dobar čovjek može činiti zlo, zar ne? Kako onda govoriti o konzistentnosti. Svijet nije ni crn ni bijel, nego siv. Zamke nas vrebaju na svakom koraku. Često biraš između dva zla i moraš odabrati manje. Ali i manje zlo je zlo.

Dotaknimo se malo ovogodišnjeg zimskog koncerta u Abraševiću gdje je bio očit taj zaokret u glazbi, starije ste pjesme izvodili u novim aranžmanima, nalik čvršćem zvuku novog albuma. Zašto niste stare pjesme izvodili u originalnom aranžmanu i hoće li to postati uobičajena praksa?

Zoster nije naštreban bend. Koncerti su živa stvar i mi u njima uživamo u potpunosti: igramo se glazbom, činimo svaki koncert drugačijim, posebnim, prearanžiramo već postojeće bez opterećenja hoće li publika na prvu prepoznati pjesmu.

Tvoji tekstovi, rekao bih, 'samostalno seciraju političku scenu s ciljem osvještenja društva'. Rojs je možda prvi otvoreno kazao ono što svi znamo (i osuđujemo) 'ko je jamio jamio', ali vi ste taj slogan uvelike popularizirali. Iako te riječi na najbolji način oslikavaju sve loše što se događalo te još uvijek događa na ovim našim prostorima, vi ste ga kroz pjesmu učinili spektaklom i oduzeli mu snagu osude. Žalite li danas zbog toga?

Gledaj, mi smo uzeli neko opće mjesto, nismo se referirali ni na koga direktno. To je pjesma o sitnom lopovu kojeg sude radi krađe žvaka na kiosku, dok se velikim lopovima skida kapa. Takvo je naše društvo. Pjesma je i morbidna i subverzivna, ima svoj kontekst i tada kada je nastala, a i sada. Ljudi će je uvijek shvaćati onako kako hoće. Ne zamaram se kako se o pjesmi sudi u danom trenutku. Na kraju cijelog puta koji pređemo gledat će se ukupnost Zosterova rada.

Dio tog 'seciranja u svrhu osviještenja' je i tvoj angažman u promotivnoj kampanji 'Izađimo na izbore'?

Da. Mlada smo demokracija i treba izlaziti na izbore. Ili, ako već netko smatra da ne treba, onda to treba biti svjesno i 'ne' sa stavom. Kroz izbore se trebamo učiti demokraciji i, dugoročno gledano, kroz izbore možemo poboljšati naše društvo.

Kada si pjevao 'da odlaziš  iz ovog usranog gradića', je li to bila tvoja osobna poruka ili si ti bio svojevrsni generacijski glasnik koji progovara u ime svih samosvjesnih i društveno, a i samokritično stasalih mladih?

I jedno i drugo.

Trebalo je proći toliko godina Zostera da bi napokon netko kazao 'Mario Knezović je danas ono što je Šantić bio nekad: najznačajniji pjesnik Mostara'. Nije li ti neophodno čitati (i učiti) poeziju za biti dobar pjesnik ili su tvoji stihovi nepolirani i dolaze 'ravno iz stomaka'?

Ne shvaćam svoju poeziju na klasični pjesnički način jer moji stihovi istrgnuti iz glazbene kulise (meni) zvuče dosta suho i neživotno. Stihovi i glazba Zostera nerazdvojivi su. Inspiraciju crpim odsvakud, i nemam potrebu suditi svojim pjesmama, neka drugi to rade. Ja ih osjećam, to je jedino što me zanima.

Kažeš da si odrastao na glazbi Ramba Amadeusa, dok se na drugom albumu mogla čuti i posveta EKV-u u (već spomenutoj) pjesmi Sugrađanin. Koga danas sluša i cijeni Mario Knezović?

Kantautore, one koji imaju bogat opus: Arsena, Cohena, Cavea, Casha.

Iskustvo prve filmske uloge, u filmu Cirkus Columbia? Imaš li glumačkih aspiracija ili je Cirkus Columbia tek nešto što si bez velikih pretenzija želio iskusiti?

Sasvim mi se slučajno pružila prilika za dobiti ulogu u Cirkus Columbia i naprosto sam se morao okušati. U filmu imaš cijeli spektar umjetnosti: književnost, kazalište, ples, glazbu... i to je isuviše privlačno za odbiti kada već možeš probati. A zašto ne i ponoviti?

Zoster se visoko izdigao iznad mostarske ukliještenosti u ovoj pakleno vrućoj kotlini, ali mene zanima je li ti osjećaš da su se Mostarci izdigli iznad samih sebe i Zoster prihvatili kao svoj, prijateljski bend ili postoje određene predrasude?

Ne gaji Mostar takve odnose prema 'svojoj djeci' pa ne treba ni prema nama. Biti kućni bend nije u duhu Mostara. 'Ta će on!? – to je Mostar. A to je i dobro i loše. To me i čeliči, a i ubija pjesnika u meni. To će slabije ubiti, a mene pak tjera da budem još bolji.

Radite li na novom albumu i ako da je li idete pravcem naznačenim na 'Imači kada' ili nam spremate još jedan zaokret?

Tko to može znati... Mi rastemo uz glazbu, ona uz nas. Uzbudljivo je raditi novi materijal jer sada, u odnosu na početak, znamo mnogo više o glazbi pa i više eksperimentiramo. Drugi dolaze i odlaze iz Zostera, a konstanta smo Atilla, Goran i ja. Prepustit ćemo se i glazba će nam sama doći.

Prije nekolike ste godine nastupili na EXIT-u. Ne misliš li da i Mostar zaslužuje svoj EXIT? Očekuješ li da Mostar Summer Fest (u razumnim okvirima) postane 'naš' EXIT?

Apsolutno. Mi smo djeca bez grada i građani bez grada. Ja patim zbog toga. Zato želim da ljudi budu opušteni, veseli, kreativni. Da budu takvi i radi sebe, a i društva u cjelini. Što više učimo, jedni smo drugima korisniji. Što više ti znaš, učinit ćeš i mene boljom osobom. Ljudi su u Mostaru umorni od svega, hoće život, hoće slobodu. Mostar Summer Fest naznaka je toga.