Mnogi od nas traže tajnu dugovječnosti u pravilnoj prehrani, dodacima prehrani ili modernim tretmanima pomlađivanja. No, često zaboravljamo da zdravlje i vitalnost dolaze iz svakodnevnih navika i odnosa prema životu.
Liječnik s diplomama s Harvarda i Yalea, dr. Michael Hunter tijekom svog boravka u Jugoistočnoj Aziji, kako piše za Your Tango, otkrio je kako ljudi ondje spontano i prirodno njeguju navike koje im pomažu da ostanu mladoliki, vitalni i zadovoljni.
Singapur je, istaknuo je, na njega ostavio dojam preciznosti i mira, Penang šarolikog sudara kultura, otok Gaya spokoj i tišinu, Kuching toplinu i velikodušnost, a Kuala Lumpur ritam kakav je godinama bio zaboravljen.
No, nije osjetio promjene zahvaljujući znamenitostima i gastronomiji, već načinima na koji se ljudi kreću, zastaju i okupljaju. Njihov odnos prema jutru, starijima i procesu starenja otkrio mu je mudrost koja može biti dragocjena i nama.
Ako želite izgledati i osjećati se mladima dulje, donosimo deset životnih navika iz Jugoistočne Azije koje predlaže dr. Hunter:
Japanci ovo zovu hara-hachi-bu, odnosno načelo da prestanete jesti kad ste otprilike 80% siti. U Penangu se to prakticira spontano – obroci su skromni, društveni i neopterećeni žurbom.
Nitko se ne prejeda, a pitanje “Trebam li ovaj posljednji zalogaj ili samo tražim utjehu?” postaje svakodnevna refleksija.
U tropskim gradovima poput Kota Kinabalua znoj je neizbježan, ali tamo ga ne doživljavaju kao nelagodu, već kao prirodan oblik detoksikacije.
Hodanje, kretanje i prihvaćanje znoja kao dijela života podsjetnik su da tijelo najbolje zna kako se samo regulirati.
Na otoku Gaya ljudi dan započinju polako – tai chijem, šetnjom uz more ili mirnim ispijanjem kave bez mobitela. Takva smirenost daje ton cijelom danu.
Istraživanja pokazuju da već 30 minuta jutarnje tišine može poboljšati raspoloženje i pamćenje.
U mnogim domovima, hramovima i kafićima u Maleziji i Singapuru uobičajeno je skinuti cipele prije ulaska. Taj kratki ritual postaje prilika da zastanemo, duboko udahnemo i zakoračimo mirniji u novi prostor.
U Kuchingu dr. Hunter opisuje osamdesetogodišnjakinju koja bez napora nosi vrećice, klanja se kod svetišta i penje se uz stepenice.
Starenje ondje ne izgleda kao propadanje, već kao kontinuitet, gracioznost koja dolazi iz svakodnevnog kretanja i prirodnog ritma života.
Starenje u Kuchingu ne izgleda kao propadanje, već kao kontinuitet – gracioznost koja dolazi iz svakodnevnog kretanja i prirodnog ritma života. Foto: Shutterstock
U mnogim dijelovima Malezije hrana se jede rukama. Iako može izgledati neuredno, istraživanja pokazuju da ovakav način jedenja pojačava užitak i svijest o hrani. Hrana postaje ukusnija i zadovoljavajuća kada se jede prisutno i bez žurbe.
Zapanjuje činjenica da i najjednostavnije stvari, poput šalica, sandala ili kućnih pragova, odišu elegancijom i promišljenošću. To nije luksuz, već životna filozofija. Manje stvari, više pažnje i dostojanstva u svakodnevici.
Stanovnici Penanga i Singapura bez oklijevanja biraju stepenice umjesto lifta i nastavljaju šetati i po kiši.
Hodanje je ondje prirodni dio života, dok ga mi često izbacujemo iz svakodnevice. Dugovječnost, podsjećaju znanstvenici, počinje već pri 5 km/h.
Višegeneracijski život uobičajen je u Jugoistočnoj Aziji. Djedovi provode vrijeme s unucima, obitelji zajedno odlaze u hramove, a zajednički obroci ispunjeni su smijehom. Usamljenost ubrzava starenje mozga, dok zajedništvo doslovno pomlađuje.
U mnogim dijelovima Malezije trgovine se zatvaraju u podne, a mreže za odmor nisu samo turistička atrakcija.
Pauza i kratki odmor nisu znak lijenosti, već zdrav ritam. Istraživanja potvrđuju da redoviti odmori usporavaju starenje mozga i poboljšavaju pamćenje.
Dr. Michael Hunter naglašava da se iz Jugoistočne Azije nije vratio s klasičnim suvenirima, već s novim životnim navikama. Iako se sve ne mogu lako presaditi u zapadnjački način života, mnoge od njih možemo ugraditi u svoju svakodnevicu.
Posebno one koje nas uče da usporimo, osluškujemo tijelo i shvatimo starenje ne kao prijetnju, već kao privilegij.
Višegeneracijski život uobičajen je u Jugoistočnoj Aziji. Djedovi provode vrijeme s unucima, obitelji zajedno odlaze u hramove, a zajednički obroci ispunjeni su smijehom. Foto: Shutterstock
"Ovo nisu putnički savjeti, nego mali životni lijekovi protiv prebrzog starenja. Ako ih prihvatimo, mogu nam pomoći da živimo dulje, ali, što je još važnije, da živimo kvalitetnije" zaključuje dr. Hunter.
