Žene su često agresivnije prema braći i sestrama od muškaraca
Novo međunarodno istraživanje koje su proveli znanstvenici s Arizona State University otkrilo je iznenađujuće rezultate – žene su jednako, a često i agresivnije od muškaraca kada je riječ o odnosima s braćom i sestrama.
Dok prethodna istraživanja potvrđuju da su muškarci skloniji fizičkoj agresiji prema osobama izvan obitelji, dinamika u obiteljskim odnosima pokazuje sasvim drugačiju sliku. Rezultati su objavljeni u časopisu PNAS Nexus.
Agresija prema nepoznatima i članovima obitelji
Općeprihvaćeno je da muškarci pokazuju više fizičke i izravne agresije, od školskih tučnjava do kaznenih djela. To se često povezuje s evolucijskim pritiscima, testosteronom i društvenim normama koje potiču agresivno ponašanje kod dječaka. No, većina tih istraživanja bavila se odnosima među nepovezanim osobama. Puno manje je poznato o obiteljskim sukobima, posebno među braćom i sestrama.
Profesor Michael E. W. Varnum istaknuo je: "Obitelj je ključna, a često zanemarena u socijalnoj psihologiji. Iznenadilo nas je kada smo otkrili da je briga za rodbinu najveća motivacija kod ljudi u gotovo svim društvima." Upravo je to potaknulo istraživače da se zapitaju razlikuje li se ljudska psihologija u obiteljskom kontekstu od one u interakcijama s nepoznatima.
Globalno istraživanje
Kako bi dobili širu sliku, znanstvenici su prikupili podatke od 4.136 sudionika iz 24 zemlje, pokrivajući različite kulture i ekonomske uvjete. Sudionici su izvještavali o vlastitim iskustvima agresije – fizičkoj (poput udaranja i vikanja) i indirektnoj (ogovaranje, prijavljivanje roditeljima) – prema braći, sestrama, prijateljima i poznanicima, u djetinjstvu i odrasloj dobi.
Rezultati su bili jasni: muškarci su dosljedno agresivniji prema osobama izvan obitelji, ali kada je riječ o braći i sestrama – žene su često prednjačile. Primjeri iz SAD-a, Švedske, Čilea i Pakistana pokazali su da su djevojčice i djevojke u većoj mjeri prijavljivale udaranje ili vikanje na braću i sestre, a taj se obrazac nastavio i u odrasloj dobi.
Indirektna agresija i uloga roditelja
Iako su rezultati za indirektnu agresiju bili mješoviti, žene su češće od muškaraca prijavljivale ponašanje braće i sestara roditeljima ili rodbini. To je potvrđeno u gotovo svim kulturama. Stručnjaci napominju da razlike u agresiji nisu biološki fiksirane, već ovise o kontekstu – posebno o tome tko je meta agresije.
Jedna od pretpostavki je da roditelji strože kažnjavaju sinove za agresivno ponašanje, dok se agresija djevojčica drugačije percipira, što dugoročno oblikuje obrasce ponašanja.
Izazov teorijama i pogled u budućnost
Ovi nalazi dovode u pitanje teorije koje se oslanjaju isključivo na evolucijsku selekciju ili društvene uloge. Ako žene pokazuju veću agresiju unutar obitelji, a manju izvan nje, tada standardne pretpostavke o spolnim razlikama u agresiji nisu univerzalno primjenjive.
Iako istraživanje ima ograničenja jer se temelji na samoprocjenama sudionika, podaci su potvrđeni i kroz dodatna pitanja – primjerice, mnogi su sudionici izjavili da su ih sestre jednako često udarale ili im vikale kao i braća.
Autori planiraju nastaviti istraživati klasične teorije socijalne psihologije u kontekstu obiteljskih odnosa, jer se pokazuje da rezultati mogu biti znatno drukčiji nego u interakcijama s nepoznatim osobama.
