Završena najveća ljubavna priča među životinjama: Klepetan je uginuo

Svjetskim meridijanima poznata priča o ljubavi i privrženosti dviju roda, Malene i Klepetana u Brodskom Varošu, gotovo sigurno, završila je. Klepo je ovog proljeća uranio tjedan dana, bio je s Malenom, vodili su ljubav u gnijezdu, Malena je snijela tri jaja, idila je potrajala tri tjedna. A onda se sve preokrenulo.

''Prije svega želim reći da medijske glasine da Klepetan ove godine nije došao nego da se radilo o nekom drugom rodanu nisu istinite. Dočekao sam ga tu ovoj livadi, pozvao ga 'Klepo, hajde dida Stipa će ti dati jesti', došao je i sve pojeo, a onda uzletio Malenoj i odmah su vodili ljubav više puta.

Znam da je to Klepetan, drugi rodan ne bi tek tako prišao ni meni niti Malenoj, ona bi ga odmah potjerala, ne bi mu dala ni u blizu gnijezda - kaže alfa i omega prelijepe priče o Malenoj i Klepetanu, umirovljeni školski domar u Brodskom Varošu Stjepan Vokić, piše 24sata.hr.

''Dobro znam o čemu pričam. Klepu dočekujem 17 godina, pokazao se druželjubiv kao i ranijih godina. Lani je imao s Malenom sedmoro jaja, ove godine nešto je ipak pošlo po zlu ili je starost posrijedi. Imali su samo tri. Dva jaja su se smrzla i njih dvoje su ih potrgali, treće sam spasio, ali je bilo mućak. Znači nešto je pošlo po zlu, u svih ovih 17 godina njihove ljubavi na svijet su donijeli i put juga Afrike 'otpremili' čak 66 ptića, to je raritet kad su rode u pitanju i u svjetskim razmjerima'', kaže Vokić.

Nakon prvih nekoliko dana počeo je Malenoj i u dvorište dolaziti sve rjeđe, doleti na gnijezdo, ali odmah ode.

''Kao da želio pokazati da je svemu došao kraj. Njega nema tamo od 18. travnja sve do sada nikako, pretpostavljam da je otišao u prirodu da negdje skonča svoj ovozemaljski život, kod ptica i još nekih životinja to je tako, gotovo nepisano pravilo. Tuga je prevelika, ali kao čovjeku skrbniku te dvije prelijepe, prepametne i brižne ptice mi je drago da je ovog proljeća doletio kući, tamo gdje je i počeo svoj život'', priča za 24sata susprežući suze Stjepan Vokić.

Kako će to sada biti, u proljeće i ljeto bez prizora o ljubavi i privrženosti Malene i Klepetana, Stjepan može samo pretpostavljati.

''Teško je, preteško, ali ću se morati na to naviknuti, Malena mi ostaje i moram i dalje imati pravo ljudsko srce da barem njoj pomognem. Po mome izračunu Klepetanu je negdje oko 40 čovjekovih godina i priznali mi ili ne, blizu mu je bio kraj. Kod njih je ona 'leti ili umri', i to je to. S Malenom otkad nema Klepe imam problema, neće sama jesti i moram je 'kljukati' da barem nešto pojede'', priča.

''Stalno je u gnijezdu, klepeće nonstop, fali joj Klepo, nego što. Zabije kljun među noge, gotovo kao da plače, i noćima je obilazim da vidim što je i kako je, da ju oraspoložim da nastavi dalje živjeti. Danas je malo bolje, no moram se brinuti za nju. Sreća u nesreći je da je tolike godine zbog slomljena krila jesen, zimu i dio proljeća provodila sa mnom pa će se sada biti tako cijele godine, ali da će joj Klepo faliti, još i kako, priroda je to. Malena i Klepetan su na svijet donijeli 66 ptića, imaju na što biti ponosni'', ističe.

''Pa i njihovi potomci imaju brojne potomke, mnogi dolaze ovdje blizu, svijet roda živi i živjet će i dalje, i bez Klepetana, a jednog dana, i bez Malene. Ispunjen sam ponosom što sam im mogao pomoći, da imaju svoje potomstvo. Trud je bio velik, ali nitko sretniji od mene'', zaključio je za kraj Stjepan Vokić.