Zašto većina čestica ima masu?

Dokazi da dugo tražena subatomska čestica doista postoji vjerojatno će doći krajem 2012. godine, tvrde znanstvenici čiji su eksperimenti u najvećim svjetskim sudaračima atoma dali ohrabrujuće rezultate.

''Znamo sve o Higgsovom bozonu, osim toga da li postoji'', izjavio je ravnatelj Europske organizacije za nuklearna istraživanja, Rolf Heure, na konferenciji za tisak u sjedištu CERN-a u Ženevi koja je prenošena na internetu.

''Veliki hadronski sudarač (LHC), 27 kilometara dug kružni tunel koji se nalazi 100 metara ispod francusko-švicarske granice, na putu je da riješi slagalicu u roku od 18 mjeseci'', rekao je britanski fizičar Peter Higgs.

Kompleks gotovo brzinom svijetlosti ubrzava subatomske čestice u suprotnim pravcima i potom ih sudara stvarajući kolizije koje na kratko izazivaju temeperature 100.000 puta toplije od Sunca. Istraživači potom istražuju nepostojane subatomske krhotine kako bi našli tragove za rješenje tajni o porijeklu i strukturi svemira.

U međuvremenu su istraživači Fermilaba, laboratorija ministarstva SAD-a za energetiku, također izvijestili o tragovima koji otkrivaju postojanje neuhvatljive čestice.

I CERN i Fermilab drastično su smanjili raspon mase u kojoj bi se Božja čestica mogla naći.

Pretpostavljena čestica, o kojoj teorija datira od 1964. godine, ključni je komadić slagalice koji nedostaje za inače velikim dijelom provjerenu teoriju, nazvanu Standardni model.

Teorija objašnjava međusobne odnose subatomskih elemenata. Bez Božje čestice, međutim, cijela slika se urušava jer Standardni model ne uspijeva odgovoriti na temeljno pitanje: zašto većina čestica ima masu?