Jeste li ikada primijetili da ste "ukopani u svoje navike" kada je riječ o odabiru mjesta za sjedenje?
Sjednete li uvijek na istu stolicu kada uđete u dvoranu za sastanke, birate isto mjesto za blagovaonskim stolom ili odabirete istu stranu aviona kada unaprijed rezervirate sjedalo?
Niste jedini, riječ je o fenomenu kojim se bavi ambijentalna psihologija.
Za ovakvo ponašanje koristi se pojam teritorijalnost. Teritorijalnost je mehanizam prostorne organizacije koji se očituje na iznenađujuće načine.
"O teritorijalnosti se obično razmišlja u kontekstu agresije i obrane, primjerice kada se sukobljavaju države ili bande, no zapravo je njezina najčešća svrha održavanje mira“, kaže profesor psihologije sa Sveučilišta Victoria, Robert Gifford.
"Većinu vremena većina ljudi zauzme određeni prostor, a ostali to prešutno prihvate."
U slučaju učionica, stalno biranje istog mjesta studentima omogućuje da učinkovitije reguliraju i kontroliraju odnose s drugim studentima u zajedničkom prostoru, što im pruža osjećaj ugode i smanjuje ranjivost.
Nadovezujući se na ranija istraživanja, Marco Costa, psiholog sa Sveučilišta u Bologni, odlučio je objektivno pratiti navike studenata pri odabiru mjesta za sjedenje.
Tijekom četiri tjedna koristio je diskretnu fotografiju kako bi zabilježio navike sjedenja u dvije sveučilišne učionice s 47 i 31 studentom.
Istraživanje je provedeno na brucošima na početku semestra kako bi se smanjio utjecaj prijateljstava na raspored sjedenja.
Također je odabrao učionice s više stolica nego studenata, što im je davalo veću slobodu izbora i sprječavalo osjećaj gužve.
Na temelju prikupljenih podataka procijenio je prosječna pomicanja i veličinu "teritorija" kako bi uočio obrasce ponašanja.
Otkrio je da većina studenata iznova bira isto mjesto. Njihovo ponašanje odražava stvaranje male osobne teritorije oko sjedala, što im pruža osjećaj sigurnosti i udobnosti.
Također je primijetio da, čak i kada studenti ne mogu "personalizirati svoj prostor ili ga braniti od ulaska drugih dok nisu prisutni", i dalje sjede na istim pozicijama. Zaključio je da odabir istog sjedala pomaže studentima da steknu osjećaj kontrole nad okolinom i lakše ostvare akademske i osobne ciljeve uz minimalne smetnje.
Ovakvo ponašanje dodatno je potvrđeno u istraživanju Gillesa Clémenta iz Istraživačkog centra za neurologiju u Lyonu i Angie Buckley s Međunarodnog svemirskog sveučilišta.
Njihov cilj bio je utvrditi koliko brzo se studenti "usidre" za određeno mjesto ako se to uopće dogodi.
Proučavali su izbor sjedenja tijekom dva akademska programa u trajanju od 19 i 44 dana. Kako bi još preciznije pratili stvaranje obrazaca, podatke su prikupljali na razini svakog sata, također koristeći diskretnu fotografiju.
Rezultati su pokazali da se studenti počinju vezivati uz svoja omiljena mjesta već drugog dana nastave, a do kraja prvog mjeseca duljeg kolegija više od polovice njih sjedilo je na istom mjestu svaki put.
S vremenom su studije postajale sve detaljnije. Naz Kaya, neovisna obrazovna psihologinja, i Bridget Burgess sa Sveučilišta Južni Mississippi željele su ispitati kako spol i dizajn učionice utječu na izbor mjesta.
Promatrale su učionice s redovima stolica s dodatkom za pisanje, U-oblikovane rasporede, klastere te redove stolova s pojedinačnim stolicama.
Primijećene su određene razlike ovisno o rasporedu, no još važnije otkriće bilo je da žene znatno češće od muškaraca zauzimaju isto mjesto, bez obzira na dizajn učionice.
Zaključile su da bi razlog mogao biti taj što žene češće nose torbe uz bilježnice ili knjige, što stvara veću potrebu za sjedalom koje im osigurava više prostora.
Prema profesoru Ralfu B. Tayloru sa Sveučilišta Temple, autoru knjige Human Territorial Functioning: An Empirical Perspective on Individual and Small Group Territorial Cognitions, uspostavljanjem osobne teritorije ljudi izbjegavaju svakodnevnu potrebu pregovaranja s okolinom.
Budući da ne troše mentalnu energiju na prilagodbu novom mjestu svaki dan, lakše se fokusiraju na ciljeve, poput koncentracije na predavanje.
Drugim riječima, sjedenje na istom mjestu na svakom satu može vam osigurati optimalnije okruženje za učenje, piše Quartz.
"Razumijevanje načina na koji teritorijalnost utječe na društvenu interakciju i ponašanje u učionici omogućuje stvaranje okruženja koje je pogodnije za učenje", zaključuje Kaya.
