Zašto Kolumbu trebamo reći hvala kada je riječ o čokoladi
Godine 1770. austrijska nadvojvotkinja Marija Antoaneta udala se za francuskog kralja Luja XVI. Kada je 14-godišnjakinja stigla na dvor francuskog kralja, sa sobom je dovela čovjeka zaduženog za proizvodnju čokolade, koji je dobio titulu “Kraljičin proizvođač čokolade”.
Tamna čokolada i kava je zdrava u manjim količinama
Reći da svi vole čokoladu očito je pretjerano, ali čokolada je nešto u čemu mnogi ljudi uživaju na razne načine. Vrući čokoladni napici, čokoladice, komadići čokolade, voće preliveno čokoladom, čokoladni umak... shvatili ste. No, kako su stvari uopće počele? Što je posebno zanimljivo u vezi čokolade? Odgovore na ta pitanja, pronađite u nastavku…
Većina svjetskog kakaovca dolazi iz Afrike
Unatoč podrijetlu iz Amerike, kakaovac se danas uglavnom uzgaja u Africi. Klima je Afriku učinila idealnom za uzgoj kakaovca, a robovlasnički sustav olakšalo je razvoj plantaža kakaovca.
Od njihovog početnog smještaja na otoku Sveti Toma i Princip do lokacija u modernim zemljama poput Obale Bjelokosti i Gane, proizvodnja kakaovca nadživjela je kolonijalizam i ostala važan dio zapadnoafričkog gospodarstva. Što se tiče međunarodnog tržišta, 70 posto globalne proizvodnje zrna kakaovca danas dolazi iz zapadne Afrike.
Ljudi kakaovac uzgajaju tisućama godina
Arheološki dokazi u Srednjoj Americi sugeriraju da su Srednjoamerikanci konzumirali kakao prije otprilike 4000 godina. Ostaci iz sjemenki kakaovca datiraju još od 1800. godine prije nove ere.
Međutim, u pogledu uzgoja kakaovca, najraniji dokazi o pripitomljavanju pojavljuju se prije otprilike 3600 godina. Razlika između žetve i konzumiranja naspram pripitomljavanja je u specifičnom uzgoju biljaka radi optimiziranja rasta. Dominantno stablo kakaovca u Južnoj i Srednjoj Americi je Criollo.
Sve do 19. stoljeća, čokolada se konzumirala uglavnom kao napitak
Već 1500. godine prije nove ere postoje dokazi koji upućuju na to da su zrna kakaovca korištena za pripremu pića koje su pili Olmeci u Srednjoj Americi. Maje su uzgajale kakaovac i konzumirale ga u tekućem ili kašastom obliku.
Čokolada se koristila u ceremonijalnim aktivnostima i uživali su je pojedinci iz različitih društvenih klasa. Kada su Europljani stigli u Srednju Ameriku, zatekli su raširenu konzumaciju čokolade među Astecima, ali kao piće. Pili su je hladnu ili toplu i dodavali začinsko bilje i druge okuse.
Čvrsta čokolada postala je uobičajena 1820-ih nakon što je kemičar Coenraad van Houten razvio kakao prah iz kakaovca i dodao mu alkalne soli kako bi smanjio gorčinu. U Engleskoj je Joseph Fry oblikovao čokoladu 1847. godine nakon što je pomiješao kakao prah, kakao maslac i šećer i to vrijeme uzimamo kao doba nastanka čokolade za jelo.
Kraljica „luda“ za čokoladom
Godine 1770. austrijska nadvojvotkinja Marija Antoaneta udala se za francuskog kralja Luja XVI. Kada je 14-godišnjakinja stigla na dvor francuskog kralja, sa sobom je dovela čovjeka zaduženog za proizvodnju čokolade, koji je dobio titulu “Kraljičin proizvođač čokolade”.
Miješajući čokoladu s cvjetovima naranče, mljevenim lukovicama orhideja ili bademovim mlijekom, kraljičin proizvođač čokolade ne samo da je "zasitio" svoju štićenicu, već je također pokušao liječiti razne bolesti. Kralj Luj XVI. također je bio obožavatelj čokolade i imao vlastitog proizvođača.
Kolumbo je „krivac“ za čokoladu u Europi
Prema nekim izvorima, Kristofor Kolumbo bio je prvi Europljanin koji se susreo sa zrnima kakaovca. Nakon što je 1502. naišao na trgovački brod koji je prevozio kakaovac, navodno je odnio ono što se smatralo "bademima" natrag u Španjolsku.
Druga priča datira iz nešto kasnijeg razdoblja. Nakon što ga je aztečki vladar Montezuma II. poslužio čokoladnim napitkom, Hernan Cortes je prema legendi poslao kakaovac natrag u Španjolsku. Ipak, još jedna verzija priče je da su dominikanski fratri španjolskom princu Philipu 1544. godine dali zrna kakaovca, nakon čega su ih pretvorili u čokoladni napitak. Što je od svega toga točno vjerojatno nikad nećemo saznati, ali koga briga, bitno da imamo čokoladu…
