Musa i Davidenko

Zajednička izložba slikarskog dvojca: Mistične 'Poveznice prostora i vremena' u Mostaru

K.M.

15.12.2015. u 19:07

Zajednička izložba splitskoga akademskog slikarskog dvojca, Andree Musa i Vladimira Maria Davidenka, zaokružene mističnim imenom 'Poveznice prostora i vremena', otvorena je u utorak 15. prosinca u mostarskoj galeriji Aluminij.

Dva su postava međusobno prožeta, u kontrastnomu – dualnomu obliku, iako sa drugačijim pristupima u slikarstvu - kolorizmom, stilom i kompozicijom - povezana istom idejom i tematikom.

''Zanima nas to vrijeme, promjena, putovanje i mi nestali na ovom svijetu. Također, prikazivanje tog materijalnog svijeta koji je u konstantnoj promjeni, ali i onog duhovnog kojeg ne možemo vidjeti ali možemo osjetiti. Konkretno i na mojim slikama tu je fenomen vjetra i nekih drugih ritmova. To su promjene koje često ponavljam, to je moj omiljeni motiv'', rekla je za Bljesak.info Andera Musa naglasivši kako o pojedinačnim radovima ne želi mnogo govoriti, jer smatra da je najbolje ljudima dozvoliti da sami uđu i dožive svaku sliku jer se slika i ne može objasniti nego se može osjetiti jedino unutar sebe samoga.

Povjesničar umjetnosti Toni Horvatić zapisuje kako mlada umjetnica vrijeme nastoji prikazati ogoljenim, odnosno kao snažnu nevidljivu silu u kojoj se oblikuju, nastaju, mijenjaju i nestaju sva stvorenja i pojave.

''Premda se, u dubini, dade naslutiti prisutnost nečega potpuno nepoznatoga i neka pritajena snaga, vrlo ekspresivna u osjećaju, ipak na površini ova platna odišu nježnim lirizmom poetike odjeka nenadanoga bljeska koji nije jekom prošlosti koliko u prošlosti odzvanja, potaknut naletom vjetra u planini, valjanjem mora na otvorenomu ili nekom drugom čulnom senzacijom, čovjeku najopipljivijom, baš u prirodi'', zapisao je, između ostaloga, Horvatić.

Davidenko, pak, domeće kako obadvoje nastoje, seciranjem ljudske prirode, prikazivanjem jaza između ljudske potrošnosti i neuništivosti vremena, traumi ljudskoga trošenja odgovoriti promjenom, pokretom, svojom interakcijom sa svijetom.

''Ova izložba pokazuje moj način i Andrein način gledanja na prilično sličnu stvar, nezavisno od poveznice,vremena i prostora jer o tom ovdje i razgovaramo. Sva izložena djela možemo nazvati prirodnim pejzažima, kod Andreje su više putopisi a moji su više neke urbane zabilješke koje su malo destruktivnije'', rekao je za Bljesak.info Davidenko dodavši kako je bio veliki izazov složiti jednu ovakvu izložbu, da djela zajedno funkcioniraju te kako misli da su u tom i uspjeli.

U osvrtu na Davidenkove radove, likovni kritičar Saša Bilić ističe kako izlaze iz formata, odnosno pričinjaju se većima od onoga što svjedoči metar.

''Ne samo zbog dubine i slojevitosti, nego i zbog toga što tu nema klasične kompozicije niti jasnoga znamena koji bi uokvirio maštu. Davidenko apstrahira apstrakciju da bi se vratio u konkretnost, u egzistencijalno, u neko gnijezdo, makar znade kako je to gnijezdo vjerojatno fikcijom, ali na koncu apstrakcijom, u čemu i leži tajna paradoksa'', zapisao je Bilić.

Voditelj Galerije Aluminij, Darko Juka, naglasio je kako je priprema ove izložbe trajala dulje vrijeme, no da su ponosni kako upravo s djelima dvoje umjetnika iz Splita, koji su na poseban način povezani s Mostarom, zaključuju ovogodišnju sezonu galerije. Djela će ostati dostupnima za besplatno razgledanje sve do 7. siječnja 2016. godine.

Vladimir je Davidenko rođen 1972. godine u Splitu, diplomirao je slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu, a bavi se i stripom i ilustracijom. Članom je Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split, ostvario je dosad više samostalnih i skupnih izložbi u Azerbajdžanu, BiH, Hrvatskoj, Njemačkoj i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a kao strip-kolorist radi na raznim inozemnim i domaćim projektima. Živi i stvara u Splitu.

Andrea je Musa rođena 1979. godine u Frankfurtu (Njemačka), slikarstvo je diplomirala 2002. godine u Švicarskoj, na baselskoj Assenza akademiji, a pravo 2007. na Pravnomu fakultetu Sveučilišta u Splitu. Dobitnicom je više nagrada, a Republiku Hrvatsku predstavljala je 2003. godine na Međunarodnomu bijenalu suvremene umjetnosti u Firenci, potom 2006. u Ujedinjenim narodima u New Yorku (SAD), u sklopu projekta The New Esperanto: Connecting Cultures, te 2009. na Jordanskomu festivalu u Ammanu (Kraljevina Jordan). Ostvarila je dosad više samostalnih i skupnih izložbi u BiH, Francuskoj, Grčkoj, Hrvatskoj, Italiji, Jordanu i u SAD-u, suosnivačicom je međunarodne umjetničke skupine Connecting-Art, te članicom Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Radovi su joj dijelom brojnih javnih i privatnih kolekcija diljem svijeta. Živi i stvara u Splitu.