Vionicu pretvaraju u odlagalište otpada, ni druga sela nisu daleko!

Selo Vionioca se nalazi samo nekoliko minuta vožnje od Međugorja ili od Čitluka, ovisno od smijera iz kojeg se dolazi.

Na putu od Međugorja do spomenutog sela se može vidjeti mnogo toga što je privlačno ljudskom oku, kao npr; hrpe građevinskog materijala, keramike koja nije poželjna u nečijim kupaonicama, sanitarije, hrpe najlona, stiropora, nepregledne hrpe otpadnog betona, gipsane ploče te staklena vuna koja se nalazi raširena u krugu od nekih pedeset metara. Često se uz taj put mogu naći i ostaci zaklanih životinja, što postaje posebno izraženo aromom u ljetnim mjesecima, piše čitatelj našeg portala.

Zbog gore navedenih lijepih stvari i svih njihovih karakteristika, na našu veliku žalost sve one ružne stvari kao što su drača, bagrem i jasen u cvatu, smilje, divlji šipci te borovi i smreke ne dolaze do izraza. Mi ih ne zamjećujemo, ponekad samo u ljetnim mjesecima kad bukne požar pa vidimo samo plamen.

Da bi to sve bilo jos žalosnije, sav taj otpad se nalazi u dijelu sela koji zovemo Dubrava, a od duba ni traga.

Polako, ali sigurno, pretvaramo se u odlagalište što pogoduje pojedincima iz bliže okolice, ali isto tako i pojedincima iz našeg sela. Ako uzmemo u obzir da u našem selu kao i u Međugorju postoje brojni kontejneri, postavlje se pitanje postoji li zdrav razum? Kontejnere imamo, al za razum baš i nisam siguran, konstatira čitatelj u komentaru koji smo primili na redakcijski mail.

Pa ako netko prođe pokraj nekoliko kontejnera da bi taj svoj otpad jednostavno odložio na zato nepredviđeno mjesto, pitam se jel ima dar vida, mogućnost prosudbe, jel ima iole susjećanja sa osobama koje žive u blizini?

Što je posebno zanimljivo, nitko se nije usudio suprostaviti onima koji to rade već predugo. Ja se pitam kakvim mehanizmima se možemo boriti? Da blokiramo prilazne puteve pa da puštamo samo one koji dolaze nekom drugom potrebom? Mislim da to nije riješenje. Ili možda griješim....

Posebno me zanima gdje se u ovakvim prilikama nalaze izabranici naše mjesne zajednice, gdje se nalaze dužnosnici općine Čitluk, koji nam se obraćaju samo kad moramo nešto platiti ili kad se bliže izbori? Pa ako smo dio ove županije, gdje su županijski dužnosnici koji nas se isto sjete kad se bliže izbori ili kad moramo nešto platiti?

Na kraju, nije ovo samo poziv za spas Vionice, ovo je poziv za spas svih sela. Ovo je upozorenje da se i ostala sela ne pretvore u ono u sto se pretvara naša Dubrava.

Sudeći po ponašanju pojedinaca, imaju veliku mogućnost da postanu još gori od nas, zaključuje se u apelu čitatelja.