Prema osobnoj iskaznici, baka Bosiljka Banović iz Prijedora ima 104 godine, no ako je pitate, godina je i više, čak 107.
Međutim, na njezinom licu vijek života se ne vidi, jer, kako sama kaže, ništa je ne boli, lice joj se nije naboralo, a um je bistar. Tako, s više od 100 godina, ima mudre savjete za mlade.
"Baka je moja doživjela 107 godina, tako su mi stariji rekli, jer ja ne pamtim baku, bila sam mala kad je baka umrla. Tako su mi govorili, a ja ne znam", kaže Bosiljka za Nezavisne novine u razgovoru koji su vodili u Domu za starije osobe "Drinić" u Prijedoru, gdje baka provodi svoje staračke dane. U društvu je bio i bakin praunuk Dušan.
Baka Bosiljka je za svojih 104 godine doživjela mnogo radosti, a u njezinoj obitelji upisano je troje djece, sedmoro unučadi, 11 praunučadi i troje čukununučadi.
Ipak, pamti i teže dane, ratna vremena, kada je morala bježati u šumu s roditeljima.
"Kad sam ja bježala tijekom rata po šumama, bila sam još mlada. Jadna sam noćila pod jelikama, bili su sa mnom roditelji i susjedi. Bježali smo od neprijatelja, gdje ćemo nego u šumu, pod jelike. Trebalo je naći gustu jeliku koja ne prokišnjava. Kad treba jesti, nismo imali što. Onda smo ja i moja snaha od strica išle tražiti hranu. Natrpale smo punu torbu i bježale u šumu, samo da nas ne vidi neprijatelj i ne puca. Tako smo preživjele jedno ljeto, prisjeća se baka Bosiljka.
Inače, rodom je iz Bosanskog Petrovca, točnije iz mjesta Vedro Polje blizu Oštrelja, a njezini roditelji imali su još petero djece.
Unatoč svemu, smatra da su prošla vremena za nju bila dobra.
"Sada za ove mlade to nije dobro, jer mladi hoće kako oni hoće, a stariji bi kako oni hoće", kaže baka Bosiljka.
U mladosti nije bježala ni od posla, a kako kaže, da se od rada umire, ona bi davno umrla.
"Voljela sam se družiti. Voljela sam društvo, posebno žensko. Voljela sam puno raditi: kopati, kupiti, voziti, trpati, istrpavati. "Ajde, ti si najmlađa, ti si najzdravija, ajde nam ti pomozi." Hoću ja svakome pomoći. Puno sam radila. Ne znam zašto se ljudi boje rada. Da je zbog toga, kako sam ja radila, davno bih umrla", otkriva Bosiljka.
Iako je mnogo radila, u starosti je ništa ne boli, iako godine uzimaju danak, slabije vidi i čuje.
"Mene ništa ne boli. Mene ništa ne boli. Svi idu liječnicima, traže kako da bolje i dulje žive, a ja ne znam što je bolest. Ni danas nisam bolesna. Mene ni danas ništa ne boli", ističe za Nezavisne novine.
Baku Bosiljku nisu pitali za tajnu dugovječnosti, već za savjet mladima.
"Prvo bih zamolila sve mlađe da ne troše previše alkohola i da ne puše previše. To nije dobro. Ja to nisam radila, nisam pila niti pušila. Kada netko puši pored mene, jako mi smrdi. To nisam voljela, niti danas volim. Poručila bih im da budu dobri, da se ostave nevaljalštine, da se ne svađaju, da budu dobri prijatelji i susjedi. Alkohol nikako ne trošiti i duhan ne previše. Možda ponekad ispušiti jednu cigaretu na dan, ali mladi puše dvije kutije i onda moraju biti bolesni", kaže baka Bosiljka.
Iako je mladost davno iza nje, baka Bosiljka ispričala je zanimljivu priču iz mladih dana.
"Kad je došla starija žena, oko 60-70 godina, koža joj se naborala, ja sam se pitala: 'Hoće li tako biti sa svima?' A ja imam 104 godine, nisam se naborala. Imam malo bora, ali za svoje godine to nije ništa", ističe baka Bosiljka u razgovoru za Nezavisne novine, čime još jednom potvrđuje da su godine samo broj.
