UNESCO: Svaki drugi tjedan nestaje jedan jezik

"Jezik naših misli i naših emocija je naša najveća vrijednost. Višejezičnost je naš saveznik u osiguranju kvalitete obrazovanja za sve, u promicanju inkluzije i borbe protiv diskriminacije", poruka je Irine Bokove, direktorice UNESCO-a za Međunarodni dan materinjeg jezika 2012. godine.

Od 2000. godine obilježava se ovaj dan radi unapređivanja, učenja i razvoja materinjeg jezika te njegovanja jezične i kulturne različitosti i višejezičnosti.

Prema posljednjem javnom istraživanju GfK BH - Centra za istraživanje tržišta iz 2008. godine, u BiH oko 60 posto građana služi se barem jednim stranim jezikom. Najčešće je to engleski koji poznaje njih 39 posto, a potom njemački kojim se služi svaki četvrti građanin BiH. Slijedi ruski, koji je po broju onih koji ga poznaju ispred francuskog, španjolskog i talijanskog jezika.

U tom smislu, "Deutsche Welle" navodi kako se danas širom svijeta govori oko 6.000 jezika. Radi se o jezicima koji imaju svoje žive govornike, dakle o jezicima koji su barem jednoj osobi materinji jezik. Ali stvarnost je daleko preglednija.

Većina ljudi na svijetu naziva relativno mali broj jezika materinjim. To se odnosi na jezike poput engleskog, ruskog, španjolskog, mandarina ili sanskrta.

Prema podacima UNESCO-a, UN-ove organizacije za kulturu i obrazovanje, na svijetu svaki drugi tjedan nestaje po jedan jezik.

UNESCO-ov atlas ugroženih jezika trenutno bilježi 2.474 jezika kojima prijeti izumiranje. Uz to, atlas bilježi i 230 jezika koji su nestali od 1950. Taj se popis aktualizira jednom tjedno.

Nestanak bilo kojeg jezika predstavlja gubitak i osiromašenje za ljudski um i znanje, ističe UNESCO, navodeći kao primjer postojanje niza biljaka s vrlo velikim ljekovitim učinkom, ali koje su poznate samo tradicionalnim kulturama. Ako se izgube jezici i kulture, nestat će i znanje o biljkama i njihovim ljekovitim karakteristikama.

Zato Međunarodni dan materinskog jezika ima svrhu podsjećati čovječanstvo na niz moralnih i praktičnih obaveza kojima može očuvati lingvističku raznovrsnost kao jedno od najvećih bogatstava koje nam je prošlost ostavila.