Umjetnost na štetu povijesti - bunker u Konjicu

Kulturni događaji u BiH, posebno oni koji okupljaju renomirane umjetnike iz svijeta, bi trebali biti u medijskom fokusu umjesto sumornih dnevnopolitičkih tena. Jedan od takvih događaja je i umjetničko Biennale koje se održava u vojnom objektu kod Konjica, poznatom i kao Titov bunker. Ideja da ovaj vojni objekt svake dvije godine postane svojevrsni muzej suvremene umjetnosti je hvalevrijedna, posebno zato što svrstava Konjic na mapu kulturnih događanja u BiH, a komplementarno je i sa tamošnjom sportskom turističkom ponudom poput raftinga i sportskog ribolova.

Istovremeno, popularizira se ovaj objekt koji sam po sebi može, uz dovoljno marketinga, postati jedan od nositelja turističke ponude Konjica.

Međutim, također moramo spomenuti i negativne posljedice koje ovaj događaj nosi po bunker. Naime, bunker je 1992. preživio namjere vodstva JNA o njegovom rušenju. Dežurni obavještajac je prekinuo vodove kojima se trebao aktivirati eksploziv postavljen na rezervoare goriva smještene u dubini bunkera. Bunker je preživio i bezakonje rata i poraća, tako da je većina inventara ostala netaknuta, a riječ je o telefonima, teleprinterima, aparatima za radio-komunikaciju, alatu, krevetima, namještaju, pa čak i toalet papiru u originalnom pakovanju iz '70-ih godina.

Ono čemu smo mogli posvjedočiti prilikom posjete bunkeru je činjenica da je za potrebe Biennala bunker umjesto galerijskog prostora postao i dio umjetničkih instalacija, te je djelomično narušeno ono što je još od 1979. bilo netaknuto. Za potrebe jedne od umjetničkih instalacija je uništen dio namještaja, postavljanjem kablova za projektore u konferencijskim salama je oštećen strop bunkera, a aparati za radio-komunikaciju se također koriste za potrebe umjetničkih instalacija. Ovdje nije riječ o lamentiranju kako bunker nije prigodan prostor za takve vrste izložbi, već o činjenici da je ovaj prostor postao dijelom izloženih radova, što je dovelo do narušavanja ove svojevrsne vremenske kapsule, posebno kad je riječ o uništavanju inventara.

S obzirom da je riječ o povijesnom naslijeđu, nezamislivo bi bilo korištenje nekog drugog povijesnog lokaliteta u BiH, a kamoli negdje drugo, za bilo kakvu vrstu kulturne manifestacije na način prikazan u Konjicu. Željeli bismo da se simbioza bunkera kao povijesnog artefakta i Biennalea kao kulturnog događaja i dalje nastavi, ali ne na štetu ni jednog ni drugog faktora.